Još jednom treba naglasiti što to znači da ljudi trebaju upravljati svojim novcem, a ne da novac upravlja njima. Možemo se koristiti kršćanskim argumentom i reći da je Bog sve darovao, pa tako i novac, stoga iz zahvalnosti treba dobro i odgovorno raspolagati novcem – uzeti financijske uzde u ruke. No nije sve tako jednostavno. Kako bi počela transformacija iz robovanja novcu u dobroga upravitelja, treba promišljati dublje. Naravno, ljudima jest darovan taj novac i materijalni status od Boga. Nitko se nije sam rodio i stvorio sve što ima, školovao se te zahvaljujući obrazovanju i sreći našao dobar posao, stan, supružnika itd. Nego, zaista treba biti zahvalan i svojim roditeljima i zajednici i društvu, iskustvu i žrtvi svojih djedova itd… Treba čovjek biti zahvalan što se nije rodio u mnogo gorim materijalnim uvjetima gdje bi ga, ako ima imalo sreće, Majka Terezija izvadila iz kontejnera prije nego što umre. Da, zahvalnost je itekako potrebna, ali i promišljanje kako da se beneficije koje su čovjeku darovane iskoriste za oblikovanje boljega svijeta oko sebe, a da nema zavisti na susjedov život.
Ali kako to objasniti običnomu čovjeku s »ovih prostora« koji je rođen u okruženju dominirajućega materijalističkoga poimanja svijeta, što je posljedica materijalističkih socijalističkih sustava, gdje je utopija novca i socijalne udobnosti i komfora smatrana »božanstvom«? Nije tako? Onda kako objasniti navike i naslijeđe koje danas postoji? Sklonost da se bez truda stigne do velikoga dobitka, što inače zahtijeva dugoročno odricanje, marljivost i trud. Poznata je izreka: »Nitko mene ne može toliko malo platiti koliko mogu malo raditi!« Kako objasniti histeričnu trku ljudi za skupljanjem novca i gomilanjem nekretnina i automobila da bi osigurali sebi i djeci »sigurnost« koju njima nitko nije osigurao i koju djeca ne će nimalo cijeniti jer ju nisu zaradili i proći će im kao voda kroz prste? Da bi bili dobri upravitelji, treba promijeniti način razmišljanja te uvidjeti koji su prioriteti u životu.
Pitanja koja vape za odgovorom glase: Što je veće bogatstvo: materijalno i socijalno blagostanje zapadne Europe i razvijenih zemalja i prosječno staro stanovništvo ili materijalno i socijalno siromaštvo Afrike i prosječno mlado stanovništvo? Gdje su bolji izgledi za budućnost?
