Mistika je postala univerzalni fenomen, koji iz različitih motiva privlači mnoge osobe. S jedne strane zamjećuje se pojačano zanimanje za autentične mistike klasike poput sv. Terezije Avilske, Katarine Sijenske, Ignacija Loyolskoga, Ivana od Križa… a s druge raste i interes za misticizam i »mistično« ako su oni proizvod ljudskih tehnika odnosno rezultat neopoganstva i sinkretizama kojim se služe neki pseudoreligiozni pokreti, osobito New Age. Različiti su uzroci toga sadašnjega zanimanja za mistiku. Neki su od najvažnijih – kako ih vidi A. Solignac: obnova egzegetskih, patrističkih i liturgijskih studija; kritička izdanja djela velikih mistika; promjena u odnosu između mistike, savršenosti i ljubavi u duhovnom bogoslovlju; utjecaj istočnjačkih tehnika u meditaciji; humanističke znanosti i njihov kritički i interpretativni prinos; žeđ današnjega čovjeka za dubinskim duhovnim sadržajima i iskustvima.
Na osobit način mistika danas zanima različite znanstvene discipline koje u njoj pronalaze osobito bogato područje istraživanja: psihologija, sociologija, filozofija, teologija, povijest religija. Pod mistikom se podrazumijeva iznad svega iskustvo i aktivnost, praksa i stil života. Dakle, život i riječi osoba koje su bile zahvaćene i preobražene prodorom božanskoga u čitavo njihove biće, u njihov život.
Mistika je prisutna tijekom cijele povijesti Objave i Crkve. O tome ima brojnih i veoma različitih svjedočanstava. To iskustvo života preneseno je u opsežnim i raznolikim spisima.
Veliko zanimanje za kršćansku mistiku otpočelo je početkom prošloga stoljeća. Duhovnost tomu fenomenu pristupa analitički, studijem naravi, trajnih modaliteta mističnoga fenomena te proučavanjem odnosa toga fenomena s elementima redovitoga razvoja kršćanskoga i duhovnoga života. Osim svoje teološke komponente duhovnost se, u svom radu, služila i doprinosom suvremenih znanosti, osobito psihologijom. Bilo je i promašaja budući da duhovno bogoslovlje (duhovna teologija) još nije postojalo kao jedinstvena znanost i teološka disciplina. Duhovnost je u program teološke izobrazbe ušla tek 1917., i to kroz dva predmeta: asketika i mistika.
Interes drugih znanosti za kršćansku mistiku osobito postaje velik krajem XIX. stoljeća i traje sve do danas. Koliko god je njihov doprinos važan i plodonosan, one nisu imune na pogrješku (»redukcionizam«) da ostave po strani temeljne vrijednosti i glavni cilj djela pojedinih mistika, koja su puna božanskoga života i humanosti.
