Na otočiću Galevcu nasuprot Preka nalazi se samostan i crkva franjevaca trećoredaca glagoljaša. Na otočiću je prvo bila izgrađena crkvica, a zatim, zahvaljujući donacijama i oporukama, samostan.
Prateći tijek događaja, sve je započelo uz crkvicu sv. Pavla, koja je sigurno postojala g. 1410., uz koju su boravili pustinjaci pavlinskoga reda. Početkom 15. st. Galevac je došao u vlasništvo zadarskoga građanina Bartula koji je g. 1410. s pustinjacima Stjepanom iz Bijaća te Kristoforom de Sacrijem i Fabijanom sklopio dogovor prema kojem će oni naseliti otočić i u crkvi sv. Pavla slaviti mise. Međutim pavlini su morali napustiti Dalmaciju i otići u Ugarsku. Uvjeti za izgradnju samostana postali su valjani oporukom Bartula iz g. 1411., ali su oni ostvareni do g. 1439. kada je zadarski graditelj Šimun Butkov izgradio objekte samostana uz postojeću crkvu. Samostan je predan na upravu augustincu Feliksu, kojemu su oporučitelji isplatili još dukata za daljnje poslove. Poveljom pape Eugena IV. od g. 1442. augustinci su morali napustiti posjed i predati ga franjevcima. Ovi ga preuzimaju 4. prosinca 1443. od zadarskoga nadbiskupa Lovre Veniera, a augustinci ga napuštaju do g. 1446. Ta se godina smatra početkom boravka franjevaca na otočiću. Kroz cijelo 15. st. dokumenti bilježe nekoliko gvardijana i crkvenih glagoljaških knjiga koje je samostan posjedovao.
U 16. st. samostan je pregrađen, čime je izgubio atribute izvorne arhitekture, a u 17. st. je bio lazaret. Do danas je samostan imao važnu ulogu u kulturnom i nacionalnom pogledu njegujući glagoljaštvo i čuvajući bogatu zbirku glagoljskih knjiga. Na zadarskim otocima od 15. do 19. st. zabilježena su 2372 svećenika glagoljaša.
Samostan se može razgledati nakon nedjeljne mise u 10 sati ili prema dogovoru.
