Udruga roditelja djece s teškoćama u razvoju »Brački pupoljci« nastala je 2009. godine iz nužne potrebe mladih obitelji da na rodnom otoku svojoj djeci koja zahtijevaju posebnu skrb i brigu osiguraju što kvalitetniji život. Prije osnivanja udruge djeca s većim poteškoćama u razvoju nisu imala apsolutno nikakvu podršku na otoku Braču, nisu uključivana u redovite odgojno-obrazovne institucije, roditelji nisu znali komu se obratiti, vodili su djecu na njima potrebne terapije isključivo u Split, što je roditeljima, ionako opterećenima djetetovom bolešću, iziskivalo trošak, a djeci napor dugoga putovanja. Nerijetko su zbog toga mlade obitelji poput ostalih otočana u sličnoj situaciji odlučivale napustiti rodni otok.
Radom udruge mnogo se toga promijenilo. U suradnji s obrazovnim institucijama na otoku, i lokalnom samoupravom, udruga za svoje članove osigurava pomoćnike i stručnjake djeci s teškoćama u vrtićima u svojoj općini, edukaciju pomoćnika u nastavi, edukaciju odgojitelja i učitelja i kvalitetno uključivanje u redoviti odgojno-obrazovni sustav. U rad s djecom uključeni su logoped, učiteljica razredne nastave, fizioterapeut, psiholog, defektolog i senzorni terapeut. Udruga »Brački pupoljci« sa 15 je članova narasla na 56 štićenika različite dobi i s teškoćama koje variraju od blagih, kao što su teškoće u učenju i ponašanju, pa do težih – cerebralne paralize, Downova sindroma, pervazivnih razvojnih poremećaja, autizma, teške mentalne retardacije.
Nikad roditelji kroz sve ove godine u udruzi nisu platili ni jednu terapiju. »Brački pupoljci« motivirali su sve bračke općine, društva i udruge da ih planiraju u svojem proračunu, da organiziraju humanitarne akcije preko kojih se isključivo financiraju terapeuti udruge. Sada već postoji nekoliko tradicionalnih velikih akcija po cijelom Braču, a i šire, preko kojih su svi Bračani osviješteni i upoznati s postojanjem i potrebama najranjivije skupine stanovnika. Udruga se zauzima za to da se otočkoj djeci s teškoćama u razvoju osigura besplatan trajektni prijevoz za odlazak na terapije na kopno. Bilo bi to veliko olakšanje roditeljima jer to su vrlo veliki izdatci, posebno kod djece koja moraju više puta tjedno odlaziti na terapije, a najviše dijagnostike i liječenja obavlja se izvan otoka, najčešće u Splitu, ali i u Zagrebu. Sve postignuto, uključujući pisanje projekata i vođenje knjigovodstva, rezultat je srčanosti i mnogo volonterskoga zauzimanja vodstva udruge.
