U Sjedinjenim je Državama provedeno ispitivanje dječje hrane na sadržaj herbicida glifozata. Nasumično su odabrani proizvodi u trgovinama San Francisca i Washingtona te su uzorci poslani u »Anresco«, američki laboratorij akreditiran za određivanje pesticida. Rezultati su porazni: u svim ispitivanim uzorcima otkriveni su tragovi glifozata, kemikalije koju je 2015. godine Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) svrstala u skupinu tvari koje vjerojatno uzrokuju rak.
Istraživanje je provela Radna skupina za okoliš (EWG) sa sjedištem u Washingtonu. Članovi te skupine odlučili su provjeriti prisutnost glifozata u hrani koju mnoga američka djeca jedu svakodnevno: zobene, voćne i druge proizvode sa žitaricama, instantne kašice i grickalice. Ispitano je 28 različitih proizvoda popularnih brendova, a u 26 njih (93 posto) količine glifozata bile su veće od dopuštene granice koju preporučuju djelatnici skupine EWG (0,01 miligram dnevno).
Drugim riječima, mnoga američka djeca svakoga jutra doručkuju obrok s glifozatima. Te količine nisu velike, ali su stalne. Charles Benbrook sa sveučilišta »John Hopkins« upozorava: »Iako je granica onečišćenja glifozatom koju dopušta nadležna institucija mnogo veća od one koju preporučuje Radna skupina za okoliš, kronična izloženost djece tomu herbicidu može biti vrlo štetna za njihovo zdravlje.« Osim što je službeno svrstan u skupinu 2A, u kojoj se nalaze »zloglasni« nitrozo-spojevi ili akrilamid, glifozatu se pripisuju i druga štetna svojstva: hormonski je otrov te uzrokuje reproduktivne poremećaje, oštećenja jetara i bubrega.
Ken Brook, osnivač i voditelj skupine EWG, smatra da se problem može riješiti. »Kada bi prehrambena industrija počela upotrebljavati žitarice koje nisu tretirane glifozatom, roditelji ne bi bili zabrinuti zbog glifozata u dječjoj hrani. Glifozat i ostale kemikalije koje uzrokuju rak jednostavno ne pripadaju dječjoj prehrani.« On također smatra da su kompanije bile dužne napraviti analize svojih proizvoda i javno objaviti rezultate te im upućuje poruku: »Prehrambene tvrtke moraju od svojih dobavljača zatražiti da prestanu upotrebljavati glifozat. Mogu se skrivati iza prastarih državnih standarda ili mogu poslušati glas potrošača i preuzeti odgovornost za čistoću opskrbnoga lanca.«
Glifozat je poseban problem u Sjevernoj (SAD, Kanada) i Južnoj Americi (Brazil, Argentina) jer je njihova poljoprivreda postala potpuno ovisna o tom herbicidu. Nakon agrokemijske primjene glifozat se »uvlači« u strukturu biljaka (ne može se isprati vodom!) te tako putuje od polja do stola. Masovnu uporabu glifozata inducirala je pojava genetički modificiranih usjeva, koji su otporni na njegovo djelovanje i prodaju se u paketu s glifozatom. Većina pekarskih proizvoda, tjestenina i svi proizvodi od soje onečišćeni su glifozatom, a epidemiološka istraživanja potvrđuju da više od 95 posto Amerikanaca ima glifozat u urinu. Najnovija analiza Radne skupine za okoliš otkriva da su i djeca izložena toj kemikaliji, i to svakodnevnim konzumiranjem popularnih proizvoda.
Međutim, situacija nije mnogo bolja ni u Europskoj uniji, gdje su mnogi poljoprivrednici također zadovoljni učincima »ubojice korova«. Nedavne analize provedene u britanskoj Agenciji za sigurnost hrane (FSA) i bavarskom Institutu za okoliš pokazuju da je svaki četvrti kruh i svako pivo onečišćeno zabrinjavajuće visokim koncentracijama glifozata. Ipak, za razliku od SAD-a, u Europskoj je uniji moguće eliminirati glifozat s tržišta, pronaći bolju zamjenu ili uskladiti poljoprivrednu praksu sa zahtjevima potrošača (npr. povećati udio ekološke poljoprivrede). Zbog nedavnoga glasovanja u Europskom parlamentu o zabrani glifozat je trenutačno »na aparatima«, a njegov bi se pravni status trebao riješiti 2021. godine kada bi Europska komisija trebali potvrditi odluku parlamenta.
Do tada bi, posebno djeca, trebala izbjegavati hranu onečišćenu glifozatom. No to nije moguće ako mjerodavne institucije ne provedu opsežne pretrage i analize poput onih koje su objavili djelatnici američkoga EWG-a. Kao što na vinu piše da sadrži sulfite, tako bi na dječjim kašicama trebalo pisati da sadrže glifozat. U suprotnom jedina mjera zaštite ostaje konzumacija ekoloških proizvoda ili hrane iz provjerene »bakine kuhinje«.
