Primijetila sam da za svojih putovanja papa Franjo često slavi mise na otvorenom – stadionu, trgu… Moj je nećak prilično iznerviran jer mu je svećenik rekao da ne može imati obred vjenčanja u prirodi, a s druge strane se to Papi dopušta. Možete li mi pomoći?
Daria
Usporedba s papom Franjom i misama na otvorenom i željom Vašega nećaka da se vjenča u prirodi doista »jako šepa« – kao uostalom i svaka usporedba. Kada sveti otac odlazi u pastoralni pohod nekoj zemlji, uobičajeno se očekuje velik broj vjernika, i to toliki da nadmašuje kapacitete i najvećih crkava pojedine zemlje, pa i prostore na trgu ispred crkava. Zbog praktičnih se razloga i želje da se svim vjernicima omogući sudjelovanje na misi s papom mise slave na otvorenom i doista se one ne mogu staviti u kontekst crkvenoga obreda ženidbe. No za detaljno tumačenje najbolje je osloniti se na Zakonik kanonskoga prava. On određuje: »Neka se ženidbe sklapaju u župi gdje jedna od stranaka koje sklapaju ženidbu ima prebivalište ili boravište ili jednomjesečno boravljenje ili, ako se radi o lutalicama, u župi gdje stvarno borave; mogu se sklopiti i drugdje s dozvolom vlastitoga ordinarija ili vlastitoga župnika« (ZKP, kan. 1115), a kanon 1118 u prvom paragrafu kaže: »Neka se ženidba između katolika ili između katoličke strane i nekatoličke krštene stranke sklopi u župnoj crkvi; u drugoj crkvi ili kapeli moći će se sklopiti s dozvolom mjesnog ordinarija ili župnika.« Drugi i treći paragraf pojašnjavaju: »Mjesni ordinarij može dopustiti da se ženidba sklopi na drugom prikladnom mjestu. Ženidba između katoličke stranke i nekrštene stranke može se sklopiti u crkvi ili na drugom prikladnu mjestu.« Iz Vašega pitanja čini nam se da župnik »vjenčanje u prirodi« ne smatra prikladnim mjestom, a gdje bi to bilo u prirodi i zbog čega pobliže ne objašnjavate, pa bi dobro bilo da Vaš nećak prvo baš to razjasni sa župnikom.
Imam kućnoga ljubimca i prije nekoliko godina u Maksimiru sam zajedno sa svojim psom bio na blagoslovu životinja. Kako je moj Rex teško bolestan te mu se bliži kraj, razmišljamo kako naš oproštaj s njim učiniti što snažnijim, pa nas zanima možete li nam preporučiti neku molitvu koju u tom trenutku možemo izgovoriti? Koliko mi je poznato, Crkva još ne organizira pokop za preminuloga ljubimca. No postoji konsenzus o tome da životinje imaju dušu, zar ne?
Nenad, Zagreb
Premda je Bog stvorio i čovjeka i životinje, oni ontološki nisu isti, što znači da životinje nemaju ljudsku dušu koju je svojim utjelovljenjem – postavši čovjekom – uzeo i Isus, Božji Sin. Katekizam Katoličke Crkve jako nas lijepo uči da su životnije Božji stvorovi, da ih Bog okružuje svojom providonosnom skrblju i da ga one blagoslivljaju i slave samim svojim postojanjem. Jednako tako, u istom broju 2416 od nas se ljudi traži da prema njima budemo dobrohotni te nam se daje primjer nježnoga odnosa prema njima kakve su imali sveti Franjo Asiški ili sveti Filip Neri.
Katekizam u broju 2418 kaže: »Može se voljeti životinje; ne može im se davati osjećaje koji se duguju samo osobama.« Kako životinje nisu poput ljudi i kako nemaju razum i intelekt, ne mogu snositi posljedice za svoje čine, pa se i ne govori o tome da bi – poput čovjeka koji je odgovoran za svoja djela – imale besmrtnu dušu za koju bismo trebali moliti. Kako nam proročki spisi, posebno oni povezani s eshatološkim vizijama, spominju životinje, ne možemo ipak isključiti da će novo nebo obuhvatiti sva stvorenja u zajedništvu. No to ne znamo jer se na životinje – one koje žive s nama poput Vašega Rexa – uskrsnuće ne odnosi, ali vjerujemo da ćete se dostojno oprostiti od svoga ljubimca jer nas Katekizam također uči da je protivno ljudskom dostojanstvu zadavati životinjama uzaludne patnje, kao i rasipati njihove živote.
