Još 19. svibnja papa Franjo susreo se s deset urednika katoličkih kulturnih revija koje su bliske Družbi Isusovoj, iz deset zemalja. Papa, prema vlastitim riječima, nije pripremio poseban govor, nego je predložio razgovor s urednicima. Razgovor i popratna pojašnjenja sada su objavljeni u »La Civilta Cattolica«. Tri prisutna urednika bila su laici, od kojih tri žene, a ostali urednici su isusovci. Na susretu je bio i generalni predstojnik Družbe Isusove o. Arturo Sosa. Neke teme razgovora odnose se na neposredne aktualnosti, poput pitanja o ruskoj agresiji na Ukrajinu, a neke pomažu u razumijevanju općih stajališta i pontifikata pape Franje.
U posljednju skupinu ulazi Papin odgovor na pitanje što bi bilo poslanje časopisa Družbe Isusove. Osim što je pokušao odgovoriti na pitanje, Sveti je Otac iznio jedno od svojih načela koja se jasno razabiru kako u njegovim službenim dokumentima tako i u pojedinim istupima: stvarnost i ljudi ispred su ideja. »Općenito, jasno, vjerujem da je poslanje kulturne revije komunicirati. Međutim, nadodao bih: komunicirati što je moguće više utjelovljeno, na osobni način, ne gubeći odnos sa stvarnošću i osobama, ‘licem u lice’. (…) Valja priopćavati ideje koje dolaze iz iskustva. To je za mene vrlo važno. Ideje moraju dolaziti iz iskustva. (…) O idejama se raspravlja. Rasprava je dobra, ali za mene nije dovoljna. Ljudska se stvarnost razlučuje. Razlučivanje je uistinu važno. (…) A ponekad, da bi se moglo razlučivati, potrebno je baciti kamen! Ako se baci kamen, vode se uznemire, sve se pokreće te se može razlučiti. No ako se umjesto kamena baci… matematička jednadžba, teorem, ne će biti nikakva pokreta, a onda ni razlučivanja«, rekao je Papa.
Ustrajući na tom pitanju, Sveti je Otac rekao da je »fenomen apstraktnih ideja o ljudskom star«, a kao primjer je naveo dekadentnu fazu skolastike, »teologije od čistih ideja, potpuno odmaknute od stvarnosti spasenja, a to je susret s Isusom Kristom«. Radi primjera prisjetio se nedavnoga susreta sa skupinom »Sveta Marta« koja se bavi žrtvama trgovine ljudima. »To nas pokreće, dira i tjera da idemo naprijed. S druge strane, apstraktne ideje o ropstvu osoba nikoga ne pokreću.
Treba krenuti od iskustva i od njegova pripovijedanja. Ovo je načelo koje sam vam želio naglasiti i koje sam vam preporučio: da je stvarnost iznad ideje te da treba iznositi ideje i promišljanja koja se rađaju iz stvarnosti. Kad se uđe u svijet pukih ideja te se udalji od stvarnosti, naposljetku se postaje smiješnim. O idejama se raspravlja, stvarnost se razlučuje«, rekao je papa Franjo.
Zacijelo je više duhova uznemirio Papin odgovor na pitanje vidi li znakova duhovne obnove Crkve, znakova njezina »novoga, svježega života«? Odgovorio je: »Vrlo je teško vidjeti duhovnu obnovu koristeći se vrlo zastarjelim shemama. Treba obnoviti naš način gledanja na stvarnost, njezina vrjednovanja. U europskoj Crkvi vidim više obnove u spontanim stvarima koje se rađaju: pokreti, skupine, novi biskupi koji se spominju da je iza njih jedan koncil. Jer koncil kojega se neki pastiri bolje sjećaju jest onaj Tridentski. I nije apsurd to što kažem.«
»Restauracionizam je«, nastavio je Sveti Otac govoreći o Drugom vatikanskom koncilu, »došao dotle da ušutkava Koncil. Broj skupina ‘restauratora’ je – primjerice u SAD-u ih ima mnogo – upečatljiv. Jedan mi je argentinski biskup pripovijedao da se od njega tražilo da bude administrator biskupije koja je pala u ruke tih ‘restauratora’. Nisu nikada prihvatili Koncil. Postoje ideje, načini ponašanja koji se rađaju iz restauracionizma, a koji u biti ne prihvaćaju Koncil. Problem je upravo u tome: u nekim okruženjima Koncil još nije prihvaćen. Istina je i to da je potrebno stoljeće da se jedan koncil ukorijeni. Imamo, dakle, još četrdeset godina da ga ukorijenimo. Znakovi obnove su i skupine koje socijalnom ili pastoralnom pomoću daju novo lice Crkvi. Francuzi su u tome vrlo kreativni.« Kao uzor »figura koje su branile Koncil i vjernost papi« – u ono je to doba bio sv. Pavao VI. – trpeći zbog »pravovjernih«, papa Franjo je spomenuo nekadašnjega isusovačkoga generalnoga predstojnika o. Pedra Arrupea.
»Kako evangelizirati u kulturi koja nema vjerske tradicije«, pitao je Papu urednik švedske revije. »Ne znam«, odgovorio je Sveti Otac, »kako bih odgovorio na to pitanje da kažem po istini. Jer samo tko živi tamo, u onom kontekstu, može razumjeti i otkriti prave putove. Želio bih, međutim, skrenuti pozornost na čovjeka koji je smjerokaz: kardinala Andersa Arboreliusa. Ne boji se ničega. Razgovara sa svima, a ne postavlja se ni protiv koga. Uvijek upućuje na pozitivno. Vjerujem da osoba poput njega može uputiti na pravi put kojim valja ići.«
O Papinim riječima o Sinodskom hodu Crkve u Njemačkoj Glas Koncila je izvijestio u prošlom broju. Dovoljno je podsjetiti na izjavu Svetoga Oca da je u Njemačkoj dovoljna jedna Evangelička Crkva, a još jedna nije potrebna, te da »problem nastaje kad se sinodski put rađa iz intelektualnih, teoloških elita, te je pod snažnim utjecajem izvanjskih pritisaka«. Spominjanje kardinala Arboreliusa, premda je Papa o dvije teme govorio odgovarajući na dva različita pitanja, neki su doživjeli kao osnaženje kritike Sinodskoga puta u Njemačkoj. Kardinal Arborelius je, naime, bio supotpisnik pisma skandinavskih biskupa koji su upozorili njemačke biskupe na opasnost skretanja Sinodskoga puta s katoličkih tračnica.
Papa je, najzad, odgovorio i na pitanje kako danas »uvesti u proces razlučivanja« mlade, koji su »na margini Crkve«, a žele »brza i neposredna mišljenja i informacije«. »Ne smije se stajati na mjestu. Kad se radi s mladima, uvijek je potrebno davati perspektivu pokreta, ne statičnosti. Molimo Gospodina da imamo milost i mudrost da nam pomogne učiniti prave korake. U moje se vrijeme rad s mladima sastojao od studijskih susreta. Sada to više ne funkcionira. Moramo ih poticati da idu naprijed s konkretnim idealima, djelima, procesima. Mladi svoj razlog postojanja pronalaze duž puta, nikada statički. Netko može biti nesiguran jer vidi mlade bez vjere, kaže da nisu u Božjoj milosti. No pustite Boga da se o tome brine! Neka vaša zadaća bude potaknuti ih da krenu na put. Mislim da je to najbolje što možemo učiniti«, rekao je papa Franjo.
