Prevladavajuće mišljenje o srednjem vijeku kao »mračnom dobu« provlači se kroz djela mnogih povjesničara. Oni ističu da se u tom razdoblju, otprilike do g. 1500. kada nastupa renesansa, dogodilo negiranje svih antičkih općecivilizacijskih, znanstvenih i kulturnih vrijednosti. No mnogi suvremeni znanstvenici smatraju takvu ocjenu krajnje neobjektivnom i pretjeranom. Nizu velikih srednjovjekovnih otkrića, ostvarenja, umjetničkih i znanstvenih djela može se pridodati i odnos prema ljudskomu tijelu i športu, što je, uz ostalo, pratilo antički svijet. O tome svjedoči i papa Honorije III., rođen u aristokratskoj obitelji u Rimu g. 1150. Nakon što je 22. prosinca 1216. izdao bulu odobrenja, priznajući njome Red propovjednika kao zajednicu regularnih kanonika, objavio je i drugu bulu 21. siječnja 1217. kojom odobrava izvorni ideal sv. Dominika i nacrt Reda propovjednika oslovljavajući njegove članove pomalo neuobičajenim riječima kao »Kristove neporažene atlete…«.
(Prema knjizi: »Čudesa svetog Dominika«)
