Osam godina nakon objave enciklike »Laudato si’ – O brizi za zajednički dom« papa Franjo je kao njezin svojevrstan nastavak objavio Apostolsku pobudnicu »Laudate Deum«. Pobudnica je objavljena 4. listopada, na blagdan sv. Franje Asiškoga, svetca zaštitnika onih koji se bave zaštitom okoliša, čije je ime i sam uzeo kao nadahnuće u izboru za rimskoga biskupa. Papa njome upozorava da je svijet blizu prijelomne točke, da se ne reagira dovoljno brzo, a da će utjecaj klimatskih promjena sve više štetiti životima i obiteljima mnogih osoba, posebice najsiromašnijima. Enciklika »Laudato si’« objavljena je uoči povijesne, 21. konferencije stranaka Konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP21) koja je 2015. godine održana u Parizu te je bila snažan poticaj teškim pregovorima oko sporazuma o smanjivanju emisija stakleničkih plinova koji su se na njoj vodili.
Konferencija je završila usvajanjem Pariškoga sporazuma koji su potpisale 194 države članice koje su se time obvezale na smanjivanje emisija stakleničkih plinova kako bi se porast globalne temperature zaustavio ispod 2 Celzijeva stupnja, po mogućnosti na 1,5 u odnosu na predindustrijske vrijednosti. Unatoč obvezama koje su države potpisnice preuzele te proklamiranoj predanosti borbi protiv klimatskih promjena, dosad uloženi trud teško da može postići dogovorene ciljeve. Ipak, prema Međuvladinu panelu o klimatskim promjenama (IPCC), još uvijek nije prekasno da se poduzmu potrebne mjere za očuvanje klime, a prilika za stvaranje održivijega i pravednijega svijeta ne bi smjela biti propuštena.
Upravo u tom smjeru potiče i Apostolska pobudnica »Laudate Deum« koju je papa Franjo uputio, ne slučajno, uoči 28. sastanka stranaka Konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP28) koji će se od 30. studenoga do 12. prosinca održati u Dubaiju – i od kojega se mnogo očekuje. Naime, stručnjaci predviđaju da će emisije stakleničkih plinova u 2023. porasti za jedan posto, iako su zapravo trebale pasti za oko pet posto. Porast emisija stakleničkih plinova događa se unatoč obvezama koje su države preuzele Pariškim sporazumom i upozorenjima da se u ovom desetljeću te emisije moraju prepoloviti ako se žele ostvariti zadani ciljevi i zaustaviti daljnji porast globalne temperature i s tim povezane katastrofalne klimatske promjene. Stoga ti podatci upućuju na to da će te emisije biti teško dovoljno brzo smanjiti da bi se ispunili ciljevi Pariškoga sporazuma.
Očekuje se da će glavna tema COP28 u Dubaiju biti budućnost fosilnih goriva. A dok se od jednoga sastanka do drugoga odgađa donošenje nužnih odluka, vremenski okvir u kojem bi trebalo poduzeti potrebne mjere sve je manji i vremena za odgađanje više nema, kao ni izgovora za nedjelovanje.
U Apostolskoj pobudnici Papa piše: »S vremenom sam shvatio da naši odgovori nisu bili primjereni, dok se svijet u kojem živimo ruši i možda se bliži prijelomnoj točki« te ističe da su klimatske promjene jedan od glavnih izazova s kojima se suočava društvo i globalna zajednica, a njihove posljedice trpe najranjiviji ljudi diljem svijeta – oni najsiromašniji. »Unatoč svim pokušajima da se taj problem negira, prikrije, zataška ili relativizira, znakovi klimatskih promjena su tu i sve su očitiji«, piše Papa te upozorava da je za njih odgovoran čovjek, a onima koji umanjuju njihov utjecaj i pripisuju ga prirodnim procesima, ukazuje na to da se sadašnje zagrijavanje događa neuobičajeno ubrzano. Pri tome se poziva na tvrdnje većine znanstvene zajednice koja se bavi proučavanjem klime. Naime, od industrijske revolucije – početka korištenja fosilnih goriva, globalna temperatura rasla je brzinom bez presedana i teško je ignorirati tu korelaciju.
Papa Franjo također ističe da oni bogatiji onečišćuju više od najsiromašnijih te da su emisije stakleničkih plinova po glavi stanovnika bogatijih zemalja mnogo veće od onih siromašnijih, što zorno pokazuje primjer Afrike, koja je dom polovice najsiromašnijih ljudi na svijetu, a odgovorna je za minimalan udio povijesnih emisija. Tvrdnje pak klimatskih skeptika da su napori za obuzdavanje klimatskih promjena preskupi, ne samo zbog potrebnih financijskih ulaganja već i gubitka radnih mjesta, ne stoje, jer već sada milijuni ljudi gube posao upravo zbog posljedica klimatskih promjena koje se očituju u porastu razine mora, dugotrajnih suša, ekstremnih padalina ili razornih poplava. Nasuprot tomu Papa ukazuje na to da prijelaz na obnovljive izvore energije kojima se pravilno upravlja može generirati »bezbrojna radna mjesta u različitim sektorima. To zahtijeva da se političari i poslovni ljudi već sada time bave.«
Međutim, velike gospodarske sile zasad su uglavnom usredotočene na to da ostvare što veću dobit u što kraćem vremenu i uz minimalne troškove, a ne na klimatsku krizu koja već sada odnosi ljudske živote i ugrožava budućnost djece čovječanstva. Put kojim treba odlučno i hitno krenuti već danas ne će odmah zaustaviti posljedice klimatskih promjena jer su neke već nepovratne, a neke se, poput otapanja polova, ne će moći preokrenuti još stotinama godina. Svijet nije predmet iskorištavanja, neobuzdanoga korištenja i neograničene ambicije, piše Papa i podsjeća da je i čovjek dio prirode te upozorava: »Etička dekadencija stvarne moći prikrivena je zahvaljujući marketingu i lažnim informacijama, korisnim alatima u rukama onih koji raspolažu s više resursa i mogu ih koristiti za oblikovanje javnoga mnijenja.« Stoga »mentalitet maksimalne dobiti uz minimalnu cijenu, prerušen u pojmove razumnosti, napretka i iluzornih obećanja, onemogućuje bilo kakvu iskrenu brigu za naš zajednički dom i bilo kakvu stvarnu zaokupljenost pomoći siromašnima i potrebitima koje naše društvo odbacuje«, piše Papa koji se u pobudnici dotaknuo i problema slabosti međunarodne politike te je ponovio da ako »građani ne kontroliraju političku moć – nacionalnu, regionalnu i općinsku – ne će biti moguće kontrolirati štetu nanesenu okolišu«.
Sveti Otac potvrđuje primat ljudske osobe kojoj judeokršćanska vizija svijeta daje jedinstvenu i središnju vrijednost usred svih Božjih stvorenja: »kao dio svemira, svi smo mi povezani nevidljivim vezama i zajedno tvorimo vrstu univerzalne obitelji, uzvišenoga zajedništva«. Nema trajnih promjena bez kulturnih promjena, bez dozrijevanja stilova života i uvjerenja u društvima, a nema kulturnih promjena bez osobnih promjena, ističe Papa te dodaje da kućanstava nastojanjem da smanje onečišćenje i otpad te troše razborito, stvaraju novu kulturu. Činjenica da se osobne, obiteljske i društvene navike mijenjaju pridonose većoj brizi i za odgovornost političara. Iako to ne će odmah donijeti primjetan učinak, pomaže ostvarivanju velikih procesa transformacije koji izviru iz dubine društva. Svaki, pa i najmanji napor se broji i svatko može dati svoj doprinos u našem zajedničkom domu, na što papa Franjo poziva i enciklikom »Laudato si’« i Apostolskom pobudnicom »Laudate Deum«.
