Najnoviji pohod prvoga čovjeka Srpske pravoslavne Crkve, patrijarha Irineja, u Republiku Hrvatsku nije nimalo pridonio ni ekumenskomu zbližavanju hrvatskih katolika i srpskih pravoslavaca, ni u Hrvatskoj ni općenito, a ni boljemu razumijevanju Hrvata i Srba na ljudskom i međunacionalnom planu. A sudjelovanje srpskoga patrijarha na ustoličenju novoga šibenskoga episkopa, na svečanosti na kojoj su sudjelovali i splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić i šibenski biskup Tomislav Rogić, u nedjelju 1. listopada bilo je dobra prilika za to. Početak službe mladoga šibenskoga episkopa Nikodima Kosovića (tek mu je 38 godina), čovjeka koji je student poslijediplomskoga studija Papinskoga sveučilišta »Gregoriana« u Rimu, bio je trenutak koji je mogao postati stanovita prekretnica u odlučnosti da se počnu izgrađivati bolji i ekumenski i međunacionalni odnosi. Umjesto toga boravak u Hrvatskoj patrijarha Irineja još jednom je iskorišten za svojevrsni javni ugriz hrvatskoga katoličkoga episkopata i svećenstva.
U propovijedi u samoj crkvenoj svečanosti patrijarh Irinej uz ostalo je rekao: »I u našem narodu mržnja nije prestala, osvete se pripremaju i nagovještavaju.« Upotrijebivši formulaciju rečenice s »i« izrekao je zapravo da mržnja ne postoji samo u srpskom narodu, nego i, budući da je to govor u Šibeniku u Hrvatskoj, u hrvatskom narodu. Štoviše, aludirajući na tobožnju mržnju u hrvatskom narodu, takvim je izričajem suptilno opravdavao mržnju u srpskom narodu. Premda se ne može tvrditi da nema Hrvata koji su teško pogođeni zločinima što su ih doživjeli od pojedinih Srba pa se kod njih još može javiti osjećaj mržnje prema počiniteljima zla, a možda i prema srpskomu narodu, nikako se ne može danas vjerodostojno govoriti da hrvatski narod mrzi srpski narod općenito. Mnogi Hrvati, osobito katolički vjernici, mnogo su puta javno iskazali svoje opraštanje Srbima koji su im počinili strašna zlodjela, a u Republici Hrvatskoj pripadnici srpske nacionalne manjine uživaju sva prava kao i svi ostali građani, štoviše politički predstavnici Srba u Hrvatskoj u koaliciji su koja sada vlada Hrvatskom te imaju velik politički utjecaj koji je nerazmjeran udjelu pripadnika srpske nacionalne manjine u stanovništvu Hrvatske.
Patrijarhove pak riječi »osvete se pripremaju i nagovještavaju« sigurno nemaju baš nikakve veze s procesima ni sa stvarnim nakanama Hrvata u Hrvatskoj, jer baš nitko organizirano ni na kojoj razini ne priprema baš nikakvu zavjeru ili osvetu srpskomu narodu. Budući da se u javnosti govori da se u Srbiji priprema tzv. Memorandum 3, moguće je da patrijarh Irinej, imajući to na pameti, otkriva da u srpskom narodu postoje pojedinci i skupine koji pripremaju i najavljuju srpsku osvetu. Ako bi to bila istina, onda bi govor i zauzimanje patrijarha Irineja, kao kršćanina, kao učenika Isusa Krista, morali biti posve drugačiji da se zaustavi baš svaka pomisao na osvetu i među onim Srbima koji se ne mogu pomiriti što velikosrpski plan nije uspio i što su Srbi izgubili baš svaki rat koji su devedesetih započeli. I nije dovoljno zavapiti, kao što je to on učinio u Šibeniku: »Bože, budi sa mnom pa da se one (osvete, op. a.) nikada ne realiziraju.«
U neposrednom nastavku svoga govora patrijarh Irinej prozvao je katolike, osobito vodstvo Katoličke Crkve u Hrvatskoj, rekavši: »Vi živite ovdje kao maleno stado u jednoj nama bliskoj državi s braćom katolicima od kojih očekujemo, prije svega od predstavnika Crkve, da čujemo riječi evanđeoske, riječi mira i ljubavi. Da čujemo riječ da smo prije svega kršćani i kao takvi jedni prema drugima pokažemo ljubav i uvažavanje.« Osim što je vrlo neobično da je na bogoslužju obraćajući se pravoslavnim vjernicima uputio izravnu poruku katolicima, osobito katoličkomu episkopatu, patrijarh je zapravo izrekao tešku neistinu o hrvatskim katolicima i katoličkim biskupima, a to znači da je iznio i tešku uvrjedu. Da to njegovo stajalište nije slučajno patrijarh Irinej potvrdio je u izjavi koju je dao pred televizijskim kamerama nakon bogoslužja, u kojoj je doslovno rekao: »Ni jedna riječ sa vrha, od biskupa nije čuvena da se izmiri taj narod, da prestane zlo. A narod hrvatski sluša svoje biskupe i svećenike i otuda je vrlo važno da čujemo riječ: dosta je bilo.«
Te patrijarhove riječi gnjusna su neistina i nedopustiva uvrjeda Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj i teški udarac ekumenskim odnosima. (Prilog HTV-a, objavljen u središnjem Dnevniku, montažom izvješća ismijao je slikom i tonom i splitskoga nadbiskupa uz objavu tih uvrjedljivih i neistinitih patrijarhovih riječi, što si javna televizija ipak ne bi smjela dopustiti.) Naime, glede merituma patrijarhove tvrdnje dovoljno se sjetiti riječi kardinala Franje Kuharića na početku velikosrpske agresije: »Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu!…«, dovoljno je pogledati sva očitovanja hrvatskih katoličkih biskupa za vrijeme rata i nakon njega, a koja nikada, baš nikada nisu izišla iz okvira evanđelja, dovoljno je provjeriti što službeni predstavnici Katoličke Crkve govore na komemoracijama žrtvama te velikosrpske agresije, koliko pozivaju na opraštanje i pomirenje. Vodstvo Katoličke Crkve u Hrvatskoj, vjerno evanđelju Isusa Krista, jako dobro razlikuje zlo i počinitelja, zlo osuđuje, a prema počinitelju zla propovijeda opraštanje; iskreno nastoji produbljivati ekumenske odnose, promicati suživot i pridonositi boljitku baš svih ljudi u Hrvatskoj, kao i dobrosusjedskih odnosa sa svim narodima kojima je Hrvatska okružena. Tko to ne želi vidjeti, očito je ideološki zaslijepljen.
