Tama i tišina Velike subote provlači se polako kroz uskrsnu noć, sve dok se ne upale svjetla, pa i one najmanje svijeće koja ima snagu razastirati se i kroz gusti mrak. Čovjek kroz tamu razočarenja, napuštenosti, beznađa i tumaranja svojim bespućima poput dvojice učenika na putu u Emaus susreće se i jadikuje s Gospodinom koji se diskretno i gotovo neprimjetno pridružio na putu povratka u svakodnevnu kolotečinu. Očekivanja i predodžbe, kako se sve trebalo zbivati po planu i zacrtanom programu, nisu se ostvarili. Štoviše, ostaviše gorak okus neuspjeha i potpunoga promašaja. Ništa čovjek ne razumije. Dok s druge strane drži se tvrdoglavo uvjerenja kako on ipak najbolje vidi i kako mu je sve kristalno jasno. Tama nerazumijevanja i beznađa dotukla ih je do kraja smrću onoga u koga su polagali sve nade. Ulazeći u dijalog s razočaranim čovjekom, Gospodin polako i sigurno pali mala svjetla povjerenja, nade i postupna razumijevanja. Tako pedagoški odmjereno, konkretnom čovjeku primjereno i postupno, da se čovjek više ne želi udaljiti i ne želi ga pustiti da pođe dalje, da ga mimoiđe. »Ostani s nama, jer zamalo će večer i dan je na izmaku.« Čovjek pomalo prepoznaje Boga koji je već prisutan u njegovoj tami i može je obasjati. »Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, Bože tminu moju obasjavaš…« Svjetlo Riječi otvorilo im oči i oni ga prepoznaše u zajedništvu lomljenja kruha. Provri radost koja nadilazi i razum i riječi. Srce koje je zapaljeno Riječju tjera ih da se žurno vrate na izvore i posvjedoče za istinu. Jednostavno nije moguće to iskustvo susreta s Uskrslim zadržati sebično za sebe. Trče ususret drugima. Zaboravljaju na sve sitničavosti koje ih opterećuju i plaše. Izlažu se hrabro nepovjerenju okoline i sumnjivim pogledima znatiželjnika. Odustaju od svojih vizija i tumačenja. Jer to sada više ništa nije važno. Stvarna prisutnost uskrsnuloga Gospodina u euharistiji snažno je uporište i izvor klicanja »Aleluja«! Iz dana u dan. Iz godine u godinu. Kao u Vazmenom hvalospjevu »…i noć će sjati kao dan, i noć mi je svjetlo u radosti mojoj«.
