Velika studija objavljena je krajem prošle godine u kojoj su znanstvenici provjerili zdravstveno stanje ljudi prije i poslije cijepljenja mRNK cjepivom protiv koronavirusne bolesti (Nature Cardiovascular Research 2022, 1, 1187). Zaključak studije je znanstveno upozorenje: cijepljenje mRNK cjepivom povećava rizik za pojavu mnogih zdravstvenih tegoba, pa i bolesti. Osim već razvikanoga miokarditisa, koji je poznata i priznata nuspojava cijepljenja, američki su znanstvenici otkrili i izmjerili povećanje rizika za pojavu niza drugih poremećaja: visok tlak, depresija, ekcemi, dijabetes, celulitis…
Samo tri mjeseca nakon cijepljenja povećava se rizik od pojave navedenih medicinskih dijagnoza za 10 do čak 25 posto. Tako je, na primjer, u skupini od 284 tisuće ispitanika kod njih 2560 dijagnosticirana hipertenzija, što je 480 slučajeva više u odnosu na vrijeme prije cijepljenja. To je 23-postotno povećanje rizika povezanoga s cijepljenjem. U studiji je, dakle, bilo uključeno gotovo 300 tisuća ispitanika, a podatci potječu iz medicinskoga centra »Cedars-Sinai«, velikoga sustava bolnica u Los Angelesu.
Izmjereni rizik (10 – 25 %), doduše, daje nadu svakomu (cijepljenomu) pojedincu da ne će biti dio statističkoga uzorka populacije koja plaća zdravstvenu cijenu.
No i ruski je rulet statistički na strani korisnika revolvera s jednim metkom u cilindru. Vjerojatnost nesreće je manja od 20 posto. Dok na osobnoj razini većina cijepljenih zaista ne treba biti zabrinuta, na razini svakoga društva radi se o golemom javnozdravstvenom problemu. Dvadesetpostotno povećanje rizika u cjelokupnoj (američkoj) populaciji izražava se milijunima novih pacijenata, odnosno milijunima novih dijagnoza.
Takve se studije nisu mogle objaviti 2020. ili 2021. godine jer jednostavno nije bilo dovoljno podataka. Danas pak, tri godine nakon službenoga početka pandemije, brojke su postale velike, posljedice lakše mjerljive, a trendovi lakše uočljivi. Znanost, a posebno medicina, voli velike brojke i produženo vrijeme. To je optimalna kombinacija za čvrste uvide i dokaze. To nije bilo moguće s prvim ubodima igle. Nažalost, velikih i značajnih brojaka nije bilo ni u pretkliničkim istraživanjima u »Pfizeru«, »Moderni« ili »Johnson & Johnsonu«, na temelju kojih je trebalo procijeniti sigurnost mRNK cjepiva. To je na granici skandala, na rubu nedopustive i etički neopravdane prakse.
Razumljivo je, također, da u početku pandemijske priče znanstvenicima nije bilo lako zauzeti ispravno stajalište, situacija je bila epidemiološki, politički i medijski kontaminirana. No temeljni je problem zajedničke krize bilo ukidanje javne rasprave i pojava vlasništva nad istinom. Objavljen je pandemijski narativ u kojem je mnogim znanstvenicima bilo zabranjeno iznositi vlastite procjene, uvedeni su alati cenzure i hereze, zbog čega je svako društvo bilo nepotrebno podijeljeno i sumnjičavo, a misaono shizofreno i hospitalizirano.
Najnovija studija o ožiljcima cijepljenja objavljena je u cijenjenoj kolekciji takozvanih »Nature-časopisa«. To nije zbirka konačnih istina, ali je obvezna lektira. Nije razumno ignorirati upozorenja koja pišu vrhunski znanstvenici, djelatnici važnih institucija u prestižnoj literaturi. Baš kao što nije bilo razumno ignorirati, pa i cenzurirati, rana upozorenja znanstvene manjine na početku pandemije. Posebno se ističu tri (zabranjena) upozorenja: štetnost zatvaranja, sumnjivo brz nalaz cjepiva i podrijetlo virusa. Sve tri teme bile su nedodirljive, zaštićene političkim patentom ili medijskom šutnjom, a danas, srećom, o njima otvoreno raspravljaju novinari, političari, znanstvenici i susjedi. Teorije se zavjere sada, eto, oblače u znanstveno ruho. Ono što je s početka pandemije bilo nalik herezi sada postaje znanstvena referenca.
