U župama širom Nigerije djeluje desetak pobožnih laičkih udruženja. Jedno od njih je »Block Rosary«, pokret koji je nastao kao odjek na Marijina ukazanja u Fatimi, sa svrhom da bi se, prema Gospinoj želji, svakodnevno zajednički molila krunica, bolje upoznao nauk Katoličke Crkve, ali i živjelo u skladu s naučenim. Članovi »Block Rosaryja« uglavnom su djeca i mladi, ali i odrasli su dobrodošli. Svake se večeri okupljaju u tzv. »centrima« (svaki dio župe ima mjesto okupljanja), a subotom poslijepodne svi dolaze u župnu crkvu, gdje s njima bude i jedna od naših sestara karmelićanki BSI. Nakon što izmole krunicu sestra razgovara s njima o postojećim problemima i održi im nagovor. Uvijek je tu i pjesma – barem jedna.
Ove godine, od 7. do 9. svibnja, upravo je našoj župi pripala čast da bude domaćin godišnjega velikoga susreta – kongresa pokreta »Block Rosary«. Okupilo se otprilike 500 djece! Prvoga dana, nakon blagoslova novoga kipa Blažene Djevice Marije, slijedio je kviz u poznavanju Biblije i vjeronaučnih tema. Potom su se u procesiji, moleći svih 20 otajstava krunice, uputili do susjedne župe gdje je bio blagoslov s Presvetim. Nakon odmora i okrjepe slijedio je susret u župnoj crkvi, gdje im je s. Gloria govorila o redovničkom pozivu, a jedan bogoslov o krunici. Nakon mise, već blizu ponoći, održan je prigodni program u kojem je sudjelovala svaka od prisutnih župa svojim nastupom. Idućega dana središnji događaj bio je svečana misa. Za sve sudionike kongresa župa je organizirala ručak, koji su kuhale članice Udruženja katoličkih majki. Popodne je bio natjecateljski program te je svaka župa izvela i marširanje i tradicionalni ples. Najboljima su podijeljene simbolične nagrade, a župnik je svima zahvalio i pohvalio sudionike koji su se – unatoč napetostima i nemirima u obližnjem gradu – odlučili na sudjelovanje.
Na fotografiji su ovogodišnji prvopričesnici iz župe sv. Antuna Padovanskoga sa svojim župnikom i s. Lovethmary te kandidaticama koje su ih pripremale, nekoje i za primanje sakramenta krštenja. I tu je valjalo prijeći »zaprjeke«: poneki nisu prošli ispit, a gotovo svi nisu mogli podmiriti sitne neizbježne troškove. No nastojanjem sestara redovnica svi su ti problemi riješeni te je dvadesetero djece na svetkovinu Duhova prvi put radosno primilo Isusa.
No valja dodati i druge teškoće koje su ta djeca hrabro prebrodila! Počevši od najosnovnijega – od vode. Ovdje je uvijek vruće i sparno, a uokolo crkvenoga dvorišta na raspolaganju je bilo tek nekoliko slavina s tekućom vodom. Koje i nema uvijek, a često nije ni preporučena za piće. Stoga se, u rano jutro i kasnu večer, pred svakom slavinom moglo vidjeti repove djece koja s kanticama čekaju vodu, bar da se mogu osvježiti i oprati.
Sljedeći izazov bio je prehrana. U nedjelju poslijepodne svako je dijete dobilo kuhanu rižu i mali komadić mesa. Za preostale obroke morali su se pobrinuti sami, a mnogima je bio problem već smoći novac za prijevoz do mjesta kongresa, a kamoli što drugo. Snalazili su se kojekako – neki su doslovce isprosili namirnice pa si ih sami kuhali na otvorenoj vatri ili malom petrolejskom kuhalu. Naravno – struje obično nema, a na krevete se ni ne pomišlja. Spava se na podu neke dvorane ili pod kakvom nadstrešnicom, na onome što si svaki sam donese (znaju si ponijeti neko platno ili tanku prostirku).
Unatoč svim tim nedaćama i žrtvama, ta 2 – 3 dana godišnjega Kongresa za djecu su uvijek posebni dani, o kojima još dugo i radosno govore. Za djecu iz naše župe to je bio još posebniji doživljaj jer su kao domaćini imali više obveza, ali i »povlasticu« da spavaju u svojem domu.
Preporučujemo vam u molitve sve njih i čitavu Nigeriju, da u njoj opet zavlada mir. Preporučujemo i naše mlade sestre i pripravnice, da postanu dobre karmelićanke BSI, koje će služiti svojemu narodu i voditi ga k Bogu.
s. Marija Lucija Vincek
