Danas je bio moj red. Nakon uobičajenoga pozdrava na svim jezicima koji su u upotrebi u Ruandi, na kraju sam još glasnije pozdravio na hrvatskom: »Dobar dan«. Odgovorili su mi glasno i jasno, svojim načinom izgovora.
Javio sam im radosnu vijest: »Luka Modrić najbolji je igrač svijeta u 2018. godini! « Otprilike 380 đaka uzvratilo mi je fanatičnim pljeskom i poklikom. Svi znaju za ime našega hrvatskoga nogometaša. Ponovio sam na raznim jezicima koje učenici znaju: »Luka Modrić najbolji je igrač svijeta! «
Doista, njegovo ime poznato je u cijelom svijetu, posebice djeci i mladima! Mnogi su bili čuli za njega i prije, ali posebno ga znaju sa svjetskoga prvenstva u Rusiji ove godine. Gdje god se susretnem s prijateljima koji znaju da sam Hrvat, svi mi uz pozdrav izgovore i njegovo ime. Svima je simpatičan. Čudno – on je najpoznatiji Hrvat u cijelom svijetu. Koliko god se ljudima koji su gledali prvenstvo svidjela naša predsjednica, malotko joj zna ime, kamoli prezime, ali svi znaju ime i prezime kapetana hrvatske momčadi Luke Modrića. Takav je današnji svijet, športaši su svima najzanimljiviji, više i od najpopularnijih pjevača ili glumaca. Tako konačno i ja, stari čovjek koji nikad nisam bio neki fanatik nogometa, vidim da je to ipak »najvažnija sporedna stvar na svijetu«. Zato sam ponosan na Luku.
Prepričao sam našim đacima što je Luka rekao na toj svečanoj večeri u Londonu, što je prošlo cijelim svijetom na svim mogućim jezicima. Zahvalio je svima koji su ga pratili, podigli i podržavali u njegovoj športskoj karijeri. Prvo, hvala obitelji koja ga je podupirala u njegovu usponu. Drugo, zahvala domovini u kojoj je odrastao i stasao. Treće, hvala klubu u kojem igra.
Ja sam posebno dodao i ono što sam čitao u njegovu intervjuu, kako je prvu školu u nogometu dobio u župi, kad je pohađao vjeronauk. U crkvenom dvorištu i u školi, kao i mnoga druga djeca, započeo je igru nogometa, dok netko nije primijetio njegov talent i pozvao ga u pravi klub. Prošao je sve stube – od najniže do najviše – imao mnogo muka i problema, ali uz samozatajne treninge i odricanja, sad je najbolji igrač svijeta! Silan novac koji je zaradio igrajući nije ga pokvario – ostao je jednostavan i skroman. Svoj uspjeh zahvaljuje ocu, prijateljima, suigračima u klubovima i u hrvatskoj reprezentaciji. Živi u sređenoj obitelji s jednom ženom i troje djece. Naglasio sam im »jednom« i »troje djece« – jer, nažalost, mnogi bogataši imaju više žena nego djece! I nikad nemaju vremena za svoju obitelj i djecu.
Nakon te pouke, po primjeru uspješnoga nogometaša i najboljega igrača svijeta – »moga« Dalmatinca i Hrvata – pozvao sam ih da pozorno poslušaju Božju riječ. Kao slučajno, bilo je evanđelje po Luki. Kad sam to spomenuo, vidio sam kako su se svi potiho nasmijali na ime »Luka«. Protumačio sam im da to nije evanđelje po Luki Modriću, nego po Isusovu učeniku po kojem i nogometaš Luka nosi ime od dana krštenja.
Završili smo s molitvom djece Božje, moleći dobroga Oca kako bismo dobro iskoristili darove koje nam je dao – za sebe, svoju obitelj i za svoj narod! Luka Modrić dao nam je primjer, u izboru svoga zvanja, u radu i upornosti na putu prema vrhu. Tako će se i svaki učenik, uz vježbu, upornost i žrtvu, dovinuti do svoga cilja.
Don Danko Litrić, misionar u Ruandi