U rujnu prošle godine jedna nam je žena došla reći da je u još udaljenijem dijelu sela jedan udovac s djecom, koji treba našu pomoć…
Sestra Gloria je, zajedno s postulanticom, našla tu obitelj i premjestila ju u naše mjesto. Tata – savijač željeza, i pastor jedne protestanske »crkve« – živi kao podstanar s pet djevojčica. Najstarija još nema ni 15 godina. Prekinula je školovanje kako bi se brinula o mlađim sestrama: 7-godišnjakinji, 3,5-godišnjakinji te najmlađim sestricama blizankama koje imaju tek godinu i pol… Mama im je umrla, upravo na njihovu porodu, sredinom veljače 2019. godine…
Pothranjenost i loši uvjeti života jasno su se očitovali na jadnim djevojčicama. Odnijele smo im osnovne namirnice i uspjele nagovoriti oca da najstarija kći ponovo krene u školu, sedmogodišnja u obližnju osnovnu školu, a tri najmlađe k nama u vrtić.
Blizanke su bile izrazito sitne (jedva 5,5 kg!), iako su im trbuščići izgledali »veliki«. Samostalno su sjedile, no odbijale su stati na tanašne nožice. Uz brigu o gotovo pedesetero djece, bila je to velika žrtva i za nas u vrtiću, no u toj situaciji nismo mogle misliti na to. Roditelji koji su dolazili po drugu djecu samo su ih izdaleka prestrašeno gledali. Prva dva-tri tjedna uglavnom su plakale, no polako se sve smirivalo. Počele su sve više jesti, bivale raspoloženije, prestale odbijati stajati na nožicama. I tako redom…
Sada, nekoliko mjeseca poslije, to su druga djeca: samostalno hodaju, jedu, igraju se međusobno i s drugima… Roditelji ostale djece misle da smo »učinile čudo«, a mi zahvaljujemo Gospodinu za njih i za svu ostalu djecu koju, zahvaljujući podršci naših dobročinitelja, možemo razveseliti!
Vaše sestre karmelićanke
BSI iz Nigerije
