Naime, p. Tomislav u svojoj župi sv. Franje Asiškoga vodi dječji vrtić, koji pohađa više od šezdesetero djece svih dobnih skupina. S obzirom na to da na raspolaganju imaju samo jedan prostor i jednu odgojiteljicu, sva djeca vrtić pohađaju zajedno, u jednoj skupini; oni koji su već spremni za školu, kao i oni koji su tek prohodali. Najmlađe od djece ima oko tri godine, a najstariji su predškolci sa šest ili sedam godina.
Naša Rebeca, šestogodišnjakinja, živi u selu zvanom Monduli Juu, u podnožju planine Kilimandžaro te je sve do siječnja ondje pohađala taj vrtić sv. Franje Asiškoga. Čuvši njezinu priču, a preko nje i priču druge djece u tom vrtiću, prijatelji iz Hrvatske pokazali su svoje toplo srce i uložili vremena i truda kako bi svim predškolcima omogućili ostvarenje izrazito velikoga i važnoga sna: školovanja!
Naime, tridesetak mališana iz navedenoga vrtića ovoga je siječnja zasjelo u školske klupe u novim odorama, cipelicama i s pripremljenim bilježnicama upravo zbog nesebične ljubavi hrvatskih prijatelja. Naravno, na njihovo mjesto u vrtiću brzo su došla druga djeca koja su jedva čekala da radosno pohađaju vrtić u kojem ne nedostaje pjesme, igre, ali i učenja. No ono čemu se svi jako raduju jest obilan objed, koji imaju svakoga dana zahvaljujući malim misionarima (i onima malo većima) iz Hrvatske.
Ta bi nam priča trebala poslužiti kao podsjetnik i dokaz kako se naša mala odricanja mogu usmjeriti na velika djela. Naša toplina i osluškivanje potreba drugih, naša dobra volja, u mogućnosti su učiniti svijet sretnijim mjestom! Upravo tu moć u sebi ne smijemo zanemariti i ostaviti ju neiskorištenom. Također, važno je znati kako je toj djeci upravo to omogućeno školovanje divovski korak u svijet veće jednakosti i mogućnosti. Jer, mi smo već zaboravili na obrazovanje gledati sa zahvalnošću… Trebamo si osvijestiti kakav je blagoslov moći se školovati i živjeti u svijetu izbora i prilika!
Potom bismo trebali iskoristi sve naše blagoslove na širenje radosti s onima koji nas trebaju. Nikada ne smijemo zaboraviti za kakva su djela milosrđa naše ruke opremljene! Kao ni na raširene ruke onih koji nas posvud čekaju. Ne samo na dalekim kontinentima nego i u vlastitom okružju. Potaknuti primjerom ovoga hrvatsko-tanzanijskoga prijateljstva, otvorimo svoja srca i usmjerimo pogled prema ostvarivanju svijeta jednakosti i dijeljenja!
Priredila: Ines Sosa-Meštrović
