Ispričat ću vam događaj koji se zbio ljetos u našoj misiji, u Rusiji, kad je desetogodišnja djevojčica Sofija prvi put u životu došla na »Praznike s Bogom« i ondje upoznala Alinu.
U njezinu gradu Jejsku još nema katoličke crkve, samo je jednom mjesečno misa kod neke obitelji. Roditelji su ju krstili u najbližoj crkvi, koja je oko 300 km udaljena od njihove kuće. I od tada nisu išli na misu (jer je daleko), zaboravili su i moliti, i nju nisu naučili. No kad je Sofija napunila 10 godina, tata se sjetio da nije bila na prvoj pričesti, pa su opet poduzeli dugo putovanje do crkve, da upitaju svećenika što sad napraviti. Ondje su čuli da u njihov grad jednom mjesečno dolaze misionari – svećenik i sestre. I tako je Sofija napokon krenula na vjeronauk: malo »uživo«, malo putem interneta.
No u Jejsku je sama, nema druge djece njezine dobi. Zato smo ju pozvali na tjedan »Praznika s Bogom« u naš grad Taganrog, gdje se okupljaju njezini vršnjaci iz okolnih mjesta. Roditelji su ju dovezli nekoliko dana prije toga, a kod nas je već bila Alina, 13-godišnja djevojčica, koja je među djecom bila »dežurna« da nam pomogne u pripremi za praznike. Alina i Sofija brzo su se sprijateljile.
A sad malo o našoj Alini. Uz mnogo kvaliteta, ide joj veoma teško u učenju, pa i u ponašanju. U školi je uvijek zadnja, učitelji od nje očekuju jedino da baš ne smeta… U župi je imala posebno vjeronauk i pripremu za prvu pričest. Tu ima i prijatelja koji ju prihvaćaju i vole, a uvjerila se i da ju Bog uvijek voli. A sada, srela je prijateljicu koja o vjeri ne zna gotovo ništa! Dok je Alina s nama molila krunicu, Sofija je začuđeno gledala što to radi. Alina joj je otvorila molitvenik, pokazala gdje su molitve i kako se niže krunica.
Sofijino oduševljenje još je naraslo kad smo joj darovale krunicu i molitvenik, gdje ima toliko zanimljivih molitava s pomoću kojih može razgovarati s Bogom. Dok su se druga djeca skupljala, Sofija je listala molitvenik, a Alina joj je objašnjavala što znače Božje zapovijedi, tko je to papa… Jedne večeri dugo smo se zadržali u igri i šetnji, pa smo se prije sna samo kratko pomolili. No djevojčice su uzele svoje krunice i zajedno molile! Posljednje večeri predložila sam djeci da izaberu svoje najdraže molitve i pjesme i pitala ih žele li klanjanje ili krunicu. Dječak Mihail je rekao: »Kakvo je to pitanje?! I jedno i drugo! Pa danas nam je zadnja večer.« Svi su se složili.
A ja, bila sam radosna što smo toj djeci mogle pomoći upoznati Boga, i što su im Isus i Marija tako bliski, kao povjerljivi prijatelji s kojima žele razgovarati. I zahvalna za Alinu, koja je Sofiju oduševila za molitvu, molila s njom, i odgovarala na njezina pitanja na dječji, jednostavan i razumljiv način. Koliko god Alina imala poteškoća, ima i lijepih darova. Postala je prava pomoćnica misionara!
Sljedeći put kad budete molili »Zdravomariju«, izmolite ju za djecu u misijskim krajevima. Drugu izmolite umjesto onih koji ne znaju. Treću i za nas, misionare, da im pomognemo upoznati Boga. I ne zaboravite zahvaliti za svoje roditelje, svećenike i vjeroučitelje, koji su vas naučili moliti. A možda i vi možete biti »mali misionari« pa potaknuti na molitvu nekoga od svojih prijatelja? Želim vam Božji blagoslov i da doživite tu radost!
Misionarke u Rusiji, sestre karmelićanke BSI,
s. Mirjam Bubnić
