Djeca na Salomonskim otocima, baš kao i sva druga na svijetu, raduju se polugodištu i odmoru. Uz pomoć vašu, i vaših dragih odraslih, uspjeli smo pomoći našoj djeci uplatiti školovanje. Hvala! Svi ste naši dragi misionari, a mi smo tek na »prvoj crti«. Zajedno smo jači i Bogu hvala što nam svojim molitvama olakšavate rad.
Na Salomonima mnogo je djece, prosjek je desetero do dvanaestero njih u obitelji. Naša draga »Toyota«, terenac koji smo dobili od Mive – a koji nama nije luksuz nego prijeka potreba – mnogoj je djeci bio i rodilište. Iako su salomonska djeca jedinstvene »čokoladne« boje, rađaju se bijele kože i tek naknadno potamne.
Nedavno smo imali prvu pričest, i djeca su bila presretna što im dolazi najveći prijatelj – Isus. Uspjeli smo im pomoći da imaju bijela odijela, ne onako svečana kao vaša, ali ipak… Bilo je i mnogo bosonogih, koji nisu imali ni japanke, ali dobri Isus ionako je gledao njihove duše i srca.
I nas, koje smo već 10 godina s njima i živimo za njih, dobri Bog nagradio je i dao nam dvije sestrice domaćega roda. I njihovo slavlje bilo je predivno, a uzvanika oko tri tisuće! Pripremalo se i kuhalo u deset kuhinja, da bude svega dosta. Tu postoji izreka »Kad svinja plače, idi tamo pomoći pojesti«, jer sutra ne će biti dobro, nema hladnjaka…
Na blagdan Duhova, a to je i dan naše župe posvećene Duhu Svetomu, imali smo svetu potvrdu. A krizmanica i krizmanika – cijela »rijeka« – njih 264! Bogu hvala i na tom daru, neka ih Duh Sveti vodi te budu na ponos Bogu, Crkvi i svojemu narodu. Preporučujemo ih i u vaše molitve, da ostanu dobri. Ostati dobar svagdje je teško, a tu kod nas napose jer ih sve vuče u zlo…
Hvala još jednom svima, hvala i djevojčici iz Čakovca koja nam se javila. I dalje budite uz nas, i s nama, ostanimo povezani u molitvi i dobrim djelima! Veliki vam pozdrav po valovima Tihoga oceana šalju vaše sestre milosrdnice, misionarke iz Bume: sestra Jenear, Silvestra, Veronika, Magdalena, Ruža, Slavka i moja malenkost, s. Marta!
