Nedavno sam pročitao da se novi križevački biskup – vladika Milan Stipić, koji je biskup Grkokatoličke Crkve, iz Zagreba preselio u Križevce. O grkokatolicima čujemo i čitamo rijetko i malo, osim u ovakvim prigodama, pa bih vas zamolio da nam napišete nešto o njima. Ono što obično čujemo od naših svećenika svodi se na to da »nema razlike između rimokatolika i grkokatolika«.
Čitatelj
Dobro ste čuli i dobro ste pročitali jer su mnogi mediji prenijeli vijest o povratku biskupa Grkokatoličke Crkve u sjedište u Križevce. I istina je da rimokatolici i grkokatolici dijele iste istine jedne vjere, a naši su katolici istočnoga obreda – koje se više kolokvijalno naziva grkokatolicima, pa se taj naziv uvriježio i u svakodnevnom govoru – u jedinstvu s apostolskim nasljednicima sv. Petra, rimskim Papom. Kao što ćete moći pročitati na službenim internetskim stranicama Žumberačkoga vikarijata Križevačke eparhije ili biskupije, ona okuplja vjernike grkokatolike u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini. »Grkokatolička Crkva ili Crkva istočnoslavenskoga obreda jest Crkva vlastitoga prava (sui iuris) koja se u bogoslužju služi bizantskim obredom i grčkim, staroslavenskim ili narodnim jezikom, a u punom je zajedništvu s Rimskom Crkvom te priznaje papu za svoga vrhovnoga poglavara. Grkokatoličku Crkvu u Hrvatskoj organizirali su oni kršćani grčko-slavenskoga obreda koji su u XVI. i XVII. stoljeću ostavili svoja sela u Dalmaciji i Bosni te prebjegli pred Turcima u slobodne krajeve hrvatske Vojne krajine. Središta grkokatoličkoga crkvenoga života bila su Marča kao prvo sjedište biskupa od 1611. godine nakon sklapanja unije s Rimom, Pribić kraj Žumberka te Križevci, gdje je 1777. ustanovljena Križevačka biskupija za vjernike istočnoga obreda«, piše na toj internetskoj stranici.
Jednako se tako pojašnjava i ono što Vi ističete u svom pitanju, to jest da se u Križevcima »nalazi rezidencija i stolna crkva grkokatoličkih biskupa«. »U početku je Križevačka biskupija bila u sastavu ostrogonske, a potom novoosnovane zagrebačke metropolije (1852.). Vjernici te biskupije su Hrvati od 1611. godine, Rusini od 18. st. te Ukrajinci i drugi od 19. st. Vjernici križevačke biskupije hrvatskoga podrijetla potječu iz marčanske unije iz 1611. godine, Rusini iz Užgorodske unije iz 1646. te Ukrajinci iz Brest-litovske unije iz 1596. godine.«
Povijesno gledano, crkvena vlast ili jurisdikcija Križevačke eparhije obuhvaćala je sve katolike istočnoga obreda u bivšoj državi, uključujući velike skupine grkokatolika u Vojvodini i Makedoniji. No 2001. godine izdvojili su se katolici istočnoga obreda u Makedoniji koji sada imaju svoj Apostolski egzarhat. Samo dvije godine kasnije, to jest 2003. godine i grkokatolici u Vojvodini dobili svoj Apostolski egzarhat Srbije i Crne Gore, pa se današnja jurisdikcija Križevačke eparhije – kao što smo uvodno i spomenuli – proteže na Republiku Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju.
Što se pak sjedišta biskupije tiče, ono se od 1966. godine nalazilo u Zagrebu, što je poznato mnogima koji su pohodili Gornji grad, gdje je i grkokatoličko sjemenište. Sjemenište je najstarija institucija eparhije koje je izgrađeno u drugoj polovici XVII. stoljeća. U Zagrebu na Gornjem gradu pokraj sjemeništa se također nalazi konkatedralna crkva sv. Ćirila i Metoda. Godine 1791. nekadašnja franjevačka crkva i samostan u Križevcima dodijeljeni su novoosnovanoj Križevačkoj biskupiji za stolnu crkvu i biskupsku rezidenciju. Nakon toga je biskup Jozafat Bastašić (1787. – 1793.) započeo obnovu crkve, a završio ju je biskup Silvestar Bubanović (1794. – 1810.). Tada je ona i prilagođena za bogoslužja bizantsko-slavenskoga obreda, a za katedralu je posvećena 1798. godine. Za vrijeme te obnove uklonjene su dvije pobočne kapele – kapela sv. Antuna (uz svetište) i kapela Lauretanske Majke Božje (uz lađu). Isti biskup preselio je godine 1801. sjedište grkokatoličke biskupije iz Gornjega Tkaleca u Križevce.
Nebeski zaštitnici Križevačke biskupije su sveta Tri svetitelja (sveta Tri hijerarha). To su crkveni otci sv. Bazilije Veliki, sv. Grgur Bogoslov (Nazijanski) i sv. Ivan Zlatousti. Njihov zajednički blagdan slavi se 30. siječnja.
Nadalje, na spomenutoj internetskoj stranici Žumberačkoga vikarijate pronaći ćete i podatak da je danas Križevačka eparhija organizirana u tri vikarijata, a svaki vikarijat predvodi sinđel, to jest biskupski vikar koji je odgovoran za organizaciju svećeničkih susreta i provedbu donesenih propisa unutar vikarijata. »Žumberački vikarijat obuhvaća Žumberački i Stolni dekanat u središnjoj Hrvatskoj, Bosanski vikarijat sve župe u Bosni i Hercegovini i Slavonsko-srijemski vikarijat sve župe u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske. Dalmatinski vikarijat – kao četvrti vikarijat – nije još aktivan jer se nalazi u stanju obnove.«
Dobro je znati i ponoviti da razlike u vjeri između rimokatolika i grkokatolika nema, nego samo postoji različitost obreda i u vlastitom pravnom poretku. O tome smo pisali i u Glasu Koncila, ali nije naodmet ponoviti i to da recimo djeca kod krštenja u Grkokatoličkoj Crkvi odmah prime i sakrament potvrde (krizme), a što se primanja pričesti tiče nema nikakvih zaprjeka da se rimokatolici pričešćuju kod grkokatolika i obratno.
