Danas čovjek ima priliku prilično brzo i lako ovladati i koristiti se stranim jezikom. Čak i oni koji su manje talentirani za jezike. Postoje brze metode učenja i brzi tečajevi. Govori se o svladavanju stranoga jezika preko noći.
Ipak često ljudi ne razumiju jedni druge iako govore istim materinskim jezikom. Svesrdno se trude suvremeni mediji komuniciranja, ili bolje rečeno društvene mreže poput Facebooka, Instagrama, Twittera, Vibera i WhatsAppa kako omogućiti i pospješiti komunikaciju među ljudima. Kažu, ide se za što bržim protokom informacija jednih o drugima. Nema vremena, jer vrijeme je novac. Šalju se emoji i veselo namještene fotografije koje često nisu ispunjene pravom i cjelovitom istinom o osobi. One uglavnom prenose samo prazne informacije, a ne istinu o stvarnom stanju osobe. Intenzivno se šalju poruke preko društvenih mreža, a u neposrednom susretu ne razumije se jezik kojim govori druga osoba. Nedostaje onaj pogled oči u oči.
Nedostaje neposredan susret licem u lice koji uključuje napor slušanja, gledanja i opažanja govora tijela uz dovoljno darovana vremena. Možda je ponekad i bolje da do takva susreta i ne dođe. Tko zna što bi se sve otkrilo i do kakvih bi to nepredvidivih promjena moglo dovesti. Kako je dobro kad čovjek razumije drugoga čovjeka. Kako je dobro kad se u susretu i odnosu čovjeka i čovjeka dogodi dijalog koji otvara jednoj novoj stvarnosti i razumijevanju. Susret koji će iz uzajamnoga slušanja i razmjene volje da se drugoga uistinu čuje potaknuti promjene unutar čovjeka samoga. Možda se ne će sve riješiti. Možda će i dalje ostati isti problemi. Nešto će se ipak sigurno započeti događati. U čovjeku. Čovjek ne će više ostati isti, a ni njegovo srce. Pokrenut će se. Može se dogoditi onaj takozvani »aha« trenutak, kad se iznenada čovjeku otvore oči i srce da razumije, shvaća i prihvaća. Preko uzajamnosti i dijaloga do jezika susreta i razumijevanja koji svi razumiju. Možda je samo potreban razgovor.
»Svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.«
