Sunce izlazi u Jeruzalemu. Noćna tama polako popušta dok prve zrake obasjavaju gradske zidine, Hram, kule, tvrđave… Marija Magdalena i još nekoliko žena napuštaju grad i kreću prema sjeverozapadu, prema Kalvariji. Ulice su prazne. Srca su im teška, tužna što je Isusova smrt zauvijek zamračila cijelu zemlju. Čini se da sunce više ne sja kao kad je Učitelj bio s njima. Ipak, tama ih ne odvraća, ni stražari koje je Veliko vijeće postavilo ispred grobnice, ni činjenica da je Isus mrtav već treći dan. Ne znaju tko će im otkotrljati kamen koji je zapečatio grob, ali odbijaju ostati zatvorene kod kuće. Još jednom prolaze pokraj mjesta kojima je Isus hodao. Opet im srce zadrhti pri pomisli na sve što se dogodilo, ali odbijaju prepustiti se strahu.
Vjera tih žena stvarno pokreće. Žene su znale za vojnike koji su ondje raspoređeni. Znale su da je grobnica potpuno zatvorena, ali svejedno su potrošile svoj novac da kupe ulje, a malo prije izlaska sunca otišle su pomazati mrtvo tijelo našega Gospodina.
Trebalo im je puno hrabrosti! Kad su došle do groba, vidjele su da je kamen odvaljen. Kada odlučimo učiniti ono što moramo učiniti, teškoće se lako prevladavaju.
Bog ne može odoljeti takvoj ljubavi i daje im najbolju vijest od svih, konačnu vijest u kojoj se ispunjavaju sva proročanstva. »Uskrsnuo sam i još uvijek sam s vama«, kaže svakomu od nas. »Moja te ruka drži. Gdje god da padneš, uvijek ćeš pasti u moje ruke. Prisutan sam čak i pred vratima smrti. Tamo gdje te nitko dalje ne može pratiti i gdje ništa ne možeš donijeti, tamo te čekam i za tebe ću tamu pretvoriti u svjetlo.«
Marija, majka Isusova, toga jutra nije otišla na grob. Ostala je kod kuće, možda s osmijehom na licu. Nitko, osim Marije, nije doista shvatio naum Boga Oca: jer još nisu poznavali Pismo, da mora ustati od mrtvih. Marija je bila navikla čuvati Isusove riječi u srcu. Nakon toga petka patnje njezine su misli bile usredotočene na čuda koja je Isus rekao i učinio. Možda bi se prisjetila onih tajanstvenih riječi koje je izgovorio o svojem uskrsnuću trećega dana.
Kada molimo »Kraljice neba«, često možemo to činiti sa svetim ponosom da smo njezina »novorođena« djeca, obnovljena Uskrsom. »Raduj se i veseli se, Djevice Marijo«, reći ćemo joj, sa žarom sudjelovanja u njezinoj radosti, znajući da će Isus sada ostati s nama zauvijek.
