U kolu pjesnika kojima su slavna Poljica obogatila hrvatsku književnost, kao što su Jure Kaštelan, Nikola Miličević, Drago Ivanišević i Branko Klarić, ime je i Srećka Karamana.
Rođen je u Jesenicama 16. veljače 1909. Od 1920. do 1928. pohađao je Klasičnu gimnaziju u Splitu kao pitomac Biskupskoga sjemeništa, a zatim studij prava u Zagrebu. Diplomirao je 1933. Službovao je u Bosni, Makarskoj i Imotskom. U travnju 1941. uhitili su ga Talijani, ali je uspio pobjeći. Službovao je u upravnim tijelima NDH u Dalmaciji. Jedan je od svjedoka savezničkoga razaranja Zadra 1944. Zatim je preko Sušaka otišao u Zagreb, a u svibnju 1945. je emigrirao. Na Bleiburgu je izbjegao zarobljavanje, o čemu je 1960. objavio dojmljiv zapis »Desetoga dana«. Godine 1946. ipak je uhićen, ali se spasio skokom iz jurećega vlaka. Nakon boravka u izbjegličkim logorima u Italiji pod lažnim imenom Mario Mladina 1947. došao je u Argentinu. Radio je kao običan mornar na riječnim brodovima na La Plati i Parani, od 1955. do 1963. bio je činovnik u građevinskom poduzeću u Buenos Airesu. Uključio se u kulturni rad argentinskih Hrvata, uz ostalo i kao član Hrvatsko-argentinskoga kulturnoga kluba i Hrvatsko-latinoameričkoga kulturnoga instituta. Umro je 21. siječnja 1964. u Buenos Airesu. Njegovi su zemni ostatci preneseni u domovinu i pokopani u rodnom mjestu 10. srpnja 2000., što mu je bila posljednja želja.
U književnosti se javio kao gimnazijalac, često pod nadimkom Pripalski. Surađivao je u listovima »Hrvatskoj prosvjeti«, »Luči«, »Hrvatskoj straži«, »Jadranskoj vili«, »Hrvatskoj smotri« i dr. S još sedmoricom pjesnika bio je pod pseudonimom Jadranski jedan od autora zajedničke »Knjige bezimenih«, prve poratne emigrantske zbirke, nastale u Austriji 1947. U Argentini je pisao u »Hrvatskoj reviji« i »Studia Croatica«, a 1951. objavio je pjesničku zbirku »Jedro na pučini«. Pjesme su mu uvrštene u više antologija.
Nerijetko je njegov krotak i blagoglasan pjev protkan i ispunjen kršćanskim motivima. Pjesništvo mu obilježava konciznost, zornost i plastičnost slika sjećanja na djetinjstvo, ljubavi prema zavičaju i domovini, moru i jadranskim prostorima. Osobito je to izraženo u njegovim kasnim pjesmama, punima iskrene nostalgije, boli za Hrvatskom, žalovanja zbog narodnih tragedija i tuge nad pustoši izgnanstva, obilježena stalnim osjećajem iskorijenjenosti i čežnje za ljubavlju. (L)
