Od 17. listopada ove godine više nije dopuštena proizvodnja ni prodaja ukrasne kozmetike koja je punjena mikroplastikom. To se u prvom redu odnosi na takozvane šljokice kojima žene ukrašavaju kožu te na pilinge za tijelo koji su napunjeni mikroplastikom. Ostali proizvodi s dodatkom mikroplastike bit će zabranjeni sljedećih godina… Time je na snagu stupila europska regulacija »C(2023) 6419«, odobrena u rujnu ove godine, kojom se zabranjuje svaki proizvod koji sadrži namjerno dodanu mikroplastiku.
S jedne strane, sasvim razumljivo, simbolične zabrane izazivaju podsmijeh u javnosti jer bez šljokica na licu ne će biti riješen problem plastične globalne kontaminacije. No s druge strane službeni pokušaji s takvim sitnim koracima mogu se (sasvim prihvatljivo) smatrati znakom za uzbunu, kao pristojno upozorenje da je ekološki problem s plastikom – velik. Najzad bilo kakva zabrana mikroplastike podsjeća ljude da s mikroplastikom nešto nije u redu, a oni koji je brane (povicima poput »plastično je fantastično«) postaju dio prošlosti.
U okolišnoj je politici česta uporaba taktike malih koraka, uvođenja mjera koje će se prihvatiti bez otpora, zabrana koje imaju kapilarno djelovanje; jer vrlo je vjerojatno da se nitko ne će pobuniti zbog zabrane šljokica s plastičnim mikrozrncima ili plastičnih štapića za uši. Ukidanje suvišnoga nikada nije pitanje opstanka, nego je samo mali nasrtaj na komociju i stil života.
Zabrana mikroplastike ima funkciju (ekološke) senzibilizacije društva, pedagoška je mjera, ali može imati i mjerljiv učinak. Očekuje se da će nova regulacija mikroplastike na europskom tržištu smanjiti emisiju toga štetnoga materijala za oko pola milijuna tona svake godine.
Medijska fiksacija zabrane šljokica, dakle, vrsta je dezinformacije. U najnovijoj se europskoj regulaciji jasno navode svi proizvodi koji će biti zabranjeni zbog toga što sadrže namjerno dodanu mikroplastiku: kozmetički proizvodi širokoga spektra, deterdženti, umjetna gnojiva (da, u umjetna se gnojiva namjerno ubacuje mikroplastika!), igračke, lijekovi, medicinska pomagala te površinski materijali na športskim terenima… Građevinski materijali zasad ne ulaze u kategoriju proizvoda koje treba zabraniti zbog mikroplastike, no to je stvar političkih kompromisa i dodatnih pregovora s industrijom.
Šljokice i pilinzi prvi su na udaru jer zabrana počinje – odmah. Za ostale je proizvode industrija dobila vremenski popust unutar kojega proizvođači moraju biti inovativni – oblikovati iste proizvode, ali bez mikroplastike. Zabrana je, eto, uvijek poticaj za domišljatost. Ostaje, jasno, pitanje koliko se politikom malih koraka može dostići brzina impregnacije planeta mikroplastikom. Mikroplastika koja iz kozmetike curi u okoliš čini tek jedan posto ukupne emisije mikroplastike.
Nedavni požar uskladištene plastike u osječkom naselju Brijest bio je prava erupcija mikroplastike. Zbog tehničkih uvjetovanosti nikada se ne će objaviti procjena o tonama mikroplastike izbačene u zrak, a zbog svojstava mikroplastike nikada se ona ne će eliminirati iz okoliša. Požar u Osijeku pokazao je na bizaran način kako se najlakše »riješiti« golim okom vidljive plastike: velike bale šarene i prešane plastike u vatri nestaju i pretvaraju se u nevidljivu mikroplastiku. Danas dima više nema, a mikroplastiku nitko ne mjeri…
