Mediji, znanstvenici, političari i ekološki aktivisti s pravom upozoravaju na plastifikaciju mora i oceana, na proces onečišćenja koji vode na planetu Zemlji pretvara u plastične juhe. Viralne su postale usporedbe koje pokazuju da na površini mnogih mora ima više plastike nego hrane. Izmjereno je da u područjima Tihoga oceana pluta šest puta više sintetskih polimera nego planktona. Također je viralan podatak o masi ukupne mikroplastike u moru koja je danas tek tri puta manja od mase riba u svjetskim morima. Znanstvenici procjenjuju da će 2050. godine ukupna masa plastike u morima biti oko 850 milijuna tona, što je više nego masa svih ribljih jata!
No ispod radara prolazi upozorenje znanstvenika da najveća količina otpadne mikroplastike nije potopljena u morima, nego je zakopana u zemlji. Uključujući poljoprivredna područja, polja, voćnjake, oranice… Procjenjuje se da je masa plastike koja se svake godine taloži na zemlji dva do tri puta veća od količine toga materijala koji pliva morima i oceanima (Environ. Sci. Technol. 2016, 50, 10777). Mikroplastika u zemlji potječe iz otpadnih voda i mulja kojima se natapa ili dohranjuje zemlja, od umjetnih gnojiva i malčiranja, a dio nastaje razgradnjom plastične ambalaže, mreža, zaštitnih pokrova, plastenika ili tretiranjem sjemena polimernim omotačima.
Na ovaj ili onaj način oko 700 tisuća tona mikroplastike svake godine završi u tlu Europe i Sjedinjenih Država. Mikroplastika je otporna na biorazgradnju jer u zemlji jednostavno ne postoje mikroorganizmi koji »žele« pojesti te sintetske polimere. S vremenom mikroplastika postaje sve sitnija i pretvara se u nanoplastiku. U takvim je oblicima plastiku nemoguće izdvojiti iz zemlje. Mikroplastika ostaje zakopana u zemlji kao indikator ljudskih aktivnosti. I svake je godine sve više plastike rasuto po zemlji.
Mikroplastika u zemlji nije inertan polimer, nego uzrokuje, uglavnom štetne, pedološke, ekološke i biološke posljedice. Mary Beth Kirkham, profesorica agronomije na sveučilištu u Kanzasu, otkrila je da se kadmij, toksičan i kancerogeni metal, uz pomoć mikroplastike nakuplja u pšenici. Što više mikroplastike u zemlji, to više kadmija i drugih teških metala u biljkama. Ista profesorica tvrdi: »Mikroplastika guši zemlju, sprječava prozračivanje tla i uzrokuje odumiranje korijena biljaka.« Kineska skupina istraživača pokazala je da nanoplastika smanjuje težinu i visinu kupusa, kao i sadržaj klorofila u listovima, te usporava rast korijena (Nature Nanotechnology 2020, 15, 755), a njemački su znanstvenici pokazali da mikroplastika utječe na krtost i gustoću tla, na ekosustav mikroorganizama, sposobnost tla da zadržava vodu i druga kemijska i fizička svojstva zemlje o kojima ovisi rast biljaka (Environ. Sci. Technol. 2018, 52, 9656).
Okom nevidljivi komadi plastike postali su svakodnevna hrana za gliste i druge beskralježnjake koji zemlju čine rahlom, plodnom i kvalitetnom. Mikroplastika oštećuje stijenke probavnoga sustava i otežava apsorpciju drugih nutrijenata važnih za zdravlje glista. Izmjereno je da mikroplastika povećava smrtnost glista i do 25 posto (Environ. Sci. Technol. 2016, 50, 2685). Kada ptica pojede glistu, dio mikroplastike iz zemlje prelazi u zrak! To se u znanosti naziva proliferacijom mikroplastike kroz trofičke razine organizama ili, pojednostavnjeno, plastifikacijom prehrambenoga lanca.
Osim što je gutaju crvi i ptice, mikroplastika se uvlači i u tkiva biljaka. Sve donedavno nije bilo dokaza da se mikroplastika preko korijena može uvući u stabljiku, list i plod. U najnovijoj studiji objavljeni su rezultati kojima se mjeri akumulacija mikroplastike u pšenici i salati (Nature Sustainability, 13. 7. 2020.). Yongming Luo, glavni autor studije, tumači: »Godinama se vjerovalo da su plastične čestice prevelike da prolaze kroz fizičke barijere neoštećenoga tkiva biljaka. Naša studija dokazuje upravo suprotno.« Stoga ne čudi otkriće talijanskih znanstvenika koji su prikupili voće i povrće iz trgovačkih centara i izmjerili prisutnost mikroplastike u mrkvama, salatama, brokulama, krumpiru, jabukama i kruškama (Environmental Research 2020, 187, 109677).
To je mikroplastika koja se ljudima servira na tržištu ili, drugim riječima, to je plastika na putu od polja do stola. Budući da je čovjek pri vrhu prehrambene piramide, ne iznenađuje činjenica da je mikroplastika redoviti sastojak na njegovu dnevnom meniju. Prošle je godine prvi put objavljen znanstveni izračun o konzumaciji plastike: u prosjeku svakoga tjedna čovjek pojede 5 grama mikroplastike (Environ. Sci. Technol. 2019, 53, 7068). I ta je brojka postala viralna jer odgovara masi jedne plastične kreditne kartice.
