Znanstvenici smatraju da na svijetu ne postoji ni jedan višestanični organizam koji nije onečišćen bisfenolom A. Iako pretpostavka nije lako provjerljiva, dovoljna je kao upozorenje da je taj sintetski spoj sveprisutan u okolišu. Bisfenol A (BPA) simbol je kemijske globalizacije i kemikalizacije prirode koja je započela sredinom prošloga stoljeća. BPA je također simbol civilizacije ovisne o fosilnim gorivima, simbol plastifikacije i jednokratne uporabe proizvoda.
U industriji polimera bisfenol A se proizvodi iz naftnih derivata i predstavlja osnovnu sirovinu u proizvodnji polikarbonatne plastike. Godišnje se u svijetu proizvodi oko 8 milijardi kilograma te kemikalije, s trendom godišnjega rasta od 6 posto. Mnogi proizvodi na tržištu načinjeni su od bisfenola A ili ga sadrže: plastične boce svih vrsta, aluminijske limenke, ambalaža, plastično kuhinjsko posuđe, plastične vodovodne cijevi, kućanski aparati, elektronička oprema, CD-ovi, DVD-diskovi, očne leće, zubni implantati, građevinski materijali, zavjese u kupaonici, umjetna koža i drugi odjevni predmeti, novčanice, računi u trgovinama… Prema tome, tržišni »opoziv« bisfenola A je – neizvediv!
Iz svih navedenih proizvoda BPA polagano migrira i završava u kuhinjskom prostoru i dnevnom boravku, u hrani i piću, u biljkama i životinjama, rijekama, jezerima i morima. Priroda je doslovno impregnirana bisfenolom A, pa znanstvenici s pravom govore o panoptičkoj kontaminaciji ekosfere. Pojava BPA u prirodi nije toksikološki incident, nego se ta kemikalija konstantno i svugdje ispušta u okoliš. Izloženost ljudi bisfenolu A svakodnevna je pojava; to nije akutni događaj, nego kronični proces intoksikacije. U prosjeku svakoga dana čovjek proguta oko pola miligrama bisfenola A.
Dva su ekotoksikološka svojstva bisfenola A vrlo važna: prvo, BPA je endokrini disruptor, što znači da narušava hormonsku ravnotežu čovjeka, te drugo, BPA je vrlo postojana kemikalija, odnosno nije biorazgradiva. Prvo je svojstvo nemoguće promijeniti jer ono je intrinzičko i određeno je strukturom same tvari. Zbog drugoga je svojstva perzistentnosti bisfenol A teško ukloniti iz okoliša te se s vremenom ta kemikalija (takozvani rekalcitranti) sve više nakuplja u prirodi.
Ipak, dobre vijesti dolaze sa sveučilišta u Pittsburghu i Aucklandu gdje znanstvenici pod vodstvom profesora Terrencea Collinsa već godinama ispituju načine kako kemijski uništiti bisfenol A u otpadnim vodama. U kolovozu su objavili studiju u časopisu »Zelena kemija« u kojoj pokazuju da je moguće jednostavno eliminirati bisfenol A iz vode (Green Chemistry, 2. 8. 2017.). U svojim su se eksperimentima koristili kombinacijom vodikova peroksida i posebnoga katalizatora te uspjeli razoriti strukturu BPA za samo 15-ak minuta. Njihova je metoda učinkovita jer je njome uklonjeno čak 99,9 posto BPA iz vode. Prema Collinsovim riječima sljedeći je korak provjera njihove laboratorijske metode na terenu: »Ako uspijemo svoj eksperiment primijeniti u otpadnim vodama, imat ćemo vrlo učinkovito i jeftino rješenje. Nadam se tomu i prilično sam optimističan da će naša metoda potpunoga uklanjanja bisfenola A proraditi i u stvarnim okolišnim uvjetima.«
Profesor Collins i suradnici već 15 godina rade na slučaju bisfenola A. Objavili su nekoliko desetaka znanstvenih studija tijekom kojih je doktorirao velik broj studenata. Njihova su istraživanja skupa i dugotrajna, a financiraju ih nezavisne zaklade poput fondacije »Alexander von Humboldt« i fondacija obitelji Heinz, te državna zaklada za znanost (NSF). Milijuni dolara utrošeni su u potragu za metodom uklanjanja bisfenola A iz okoliša. »Zlatna koka« industrije polimera postala je zloglasna i neželjena kemikalija. Pretjerana potrošnja plastike i drugih bisfenolom A impregniranih proizvoda dovela je do »sveopće kontaminacije«. No troškove čišćenja okoliša, očigledno, ne podmiruju oni koji su plasirali BPA na tržište. Stoga bi trebalo uvesti ekološki porez na sve proizvode koji sadrže bisfenol A, kako bi se osigurala namjenska sredstva za razvoj učinkovitih metoda uklanjanja tog spoja iz prirode.
