Križ je sastavni dio života svakoga kršćanina. »Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom«, kaže Isus. Cijeli Isusov život bio je orijentiran prema križu: sama evanđeoska izvješća predstavljaju se kao »povijest muke, s jednim posebnim uvodom« (Martin Kähler). Dani njegova zemaljskoga života bili su bez iznimke u teškom i bolnom znaku križa: »Sav Kristov život bijaše križ i mučeništvo«, veli pisac knjižice »Nasljeduj Krista«. Stoga je prvotna kršćanska zajednica mogla u Kristu prepoznati »čovjeka boli« o kojem govori prorok Izaija.
Krist je pokazao put u život, a taj put vodi preko križa. Križ može za čovjeka biti teško i nesnosno breme sve do trenutka dok ga ne prihvati. Kad se prestane opirati, i kad prihvati križ, tada on prestaje biti nesnosan teret i postaje »slatki jaram i lako breme«. Kršćanin nije sam u nošenju križa; on uvijek može računati na blizinu Učitelja koji mu je obećao svoju prisutnost sve do svršetka svijeta i koji mu pomaže u nošenju križa te daje utjehu i smisao njegovu trpljenju.
Križ je u središtu kršćanske duhovnosti jer je neodvojiv od Krista. Isus je uskrsnuo i on je živ, ali Uskrsli je uvijek onaj koji je bio raspet. Po križu se prepoznaje autentična od neautentične duhovnosti. Neautentične duhovnosti bježe od križa; one propovijedaju i nude čovjeku spasenje bez križa. A to je iluzija. Križ je, čini se, i danas sablazan za mnoge, baš kao što je bio u Isusovo vrijeme. No s Isusom križ zadobiva smisao i značenje: on postaje znak neizmjerne Božje ljubavi prema čovjeku i znak Božje mudrosti i snage koja se očituje u onom što je u ljudskim očima prezreno i slabo.
No u čemu se sastoji križ koji kršćanin treba svakodnevno nositi? Križ je ponajprije sav onaj napor i trpljenje koje kršćanin podnosi kako bi ostao vjeran Kristu i njegovu evanđelju. A tek potom u križ se može ubrojiti i sve ono što se opire čovjekovoj naravi i volji: nevolje života, bolesti, nespokojstva i sl. Čovjek može i sam sebi biti križ, sa svojom naravlju koju treba odgajati i obuzdavati. Križ su mu također često drugi, ali i on drugima.
Kršćanin je pozvan u strpljivosti podnositi protivštine te prihvaćati iz ruke Božje svaki trenutak života sa svim onim što on sa sobom nosi. On treba imati na umu da je »u križu život«, da je »u križu spasenje«, i da se početak uskrsnuća i vječnoga života događa već sada kad god prihvaća križ u vjeri, ljubavi i nadi.
