Predsjednica je u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku javnosti predočila sliku djece sa Zlarina koja uče strane turiste da plastika na njihovu otoku nije dobrodošla. Zlatko Šimić u Jutarnjem je listu svoj tekst započeo Predsjedničinim citatom: »Ispričat ću vam priču sa Zlarina, jednog od 1246 hrvatskih otoka. Mali je to otok na kojem živi 300-tinjak ljudi, koji su se svojim srcem i načinom razmišljanja posvetili očuvanju svog okoliša i doma. Prošle godine mladi entuzijasti iz područja zaštite okoliša okupili su cijelu lokalnu zajednicu kako bi započeli projekt pod nazivom ‘Odmorite se od plastike’. Cilj im je bio u roku od godinu dana Zlarin pretvoriti u prvi jadranski otok bez plastike za jednokratnu upotrebu i plastičnog otpada.
Njihov projekt bio je lokalan, ali njihovi napori su itekako globalni. Stanovnici Zlarina i njihovi prijatelji imali su viziju i hrabrost preobraziti svoju otočku zajednicu. U samo godinu dana otok je doživio preobrazbu. Potpisivanjem simbolične deklaracije svi stanovnici, ugostitelji i trgovci trajno su se odrekli plastike za jednokratnu upotrebu. Danas djeca na Zlarinu uče stotine gostujućih turista kako plastika na njihovom otoku nije dobrodošla…« Šimić je napisao da je taj govor »glavna tema ćakula na otoku, koji je nakon još jedne uspješne sezone ostao na svojih tristotinjak domicilnih stanovnika od kojih su gotovo svi, i staro i mlado, zdušno prihvatili i proveli ovu akciju u samo godinu dana«.
Pojasnio je da su iz upotrebe izbačeni jednokratni plastični proizvodi – vrećice, čaše, tanjuri, pribori za jelo i slamčice, a uvedene su biorazgradive vrećice »jer je preko ljeta znalo na otoku ostati i 15 000 tih letećih plastičnih onečišćivača mora i obale«. Tekst donosi i izjavu bivšega predsjednika Mjesnoga odbora otoka Zlarina Antonija Biberice: »Kad smo krenuli s inicijativom nismo ni sanjali da će s vremenom obuhvatiti tolike razmjere i biti tako pozitivno prihvaćen na otoku, ali i izvan njega. Gdje god bismo spomenuli da smo iz Zlarina, svi bi nas pitali o projektu koji je postao sinonim za Zlarin. Znali smo da će predsjednica spomenuti naš projekt i nismo bili iznenađeni, ali smo bili oduševljeni kad je podigla fotografiju naše dice iz škole i pokazala je pred skupštinom. To nas je ispunilo posebnim ponosom i zahvaljujemo predsjednici«.
Nažalost iz Hrvatske se iseljava u zapadne zemlje u potrazi za poslom, što je dovelo i do potrebe zapošljavanja azilanata kojima je Pavao Ćorluka, vlasnik zagrebačkoga Doma za starije i nemoćne, među prvima u Hrvatskoj otvorio vrata za rad. Među pedeset zaposlenih u domu smještenom u zagrebačkim Gajnicama dvanaestero je stiglo iz Irana, Afganistana i Sirije. Kako piše Ljubica Gatarić u Večernjem listu, njegov primjer želi slijediti i sedamdesetak drugih vlasnika domova za umirovljenike kojima, kako kaže predsjednik udruge koja ih okuplja Jozo Tolić, nedostaje više od tri tisuće radnika te ih traže na sve strane.
»’Nažalost, mi nismo zanimljivi ni azilantima’, kaže Pavao Ćorluka koji se i osobno uključio u potragu za radnicima koji bi radili u staračkim domovima, no gdje god je pokucao, otkrio je da ljudi koji su u potrazi za boljim životom na Hrvatsku uglavnom gledaju kao na tranzitnu zemlju do koje će doći samo ako će ih ona odvesti dalje na zapad. ‘Naša su iskustva odlična, zadovoljni su svi, mi u domu, korisnici, a i azilanti koje smo zaposlili’ – kaže Ćorluka te dodaje da je u svoju poslovnu avanturu s azilantima krenuo na početku 2018. godine uz pomoć Isusovačke službe za izbjeglice i svećenika Tvrtka Baruna. Svi su Ćorlukini zaposlenici prošli niz edukacija, od jezika, načina života, praktičnih stvari do tečaja za njegovatelje i pomoćne radnike u kuhinji.«
U tekstu nadalje stoji: »Većinu troškova njihove integracije snosio je Europski socijalni fond, no Jozo Tolić kaže da su vlasnici domova za umirovljenike spremni sufinancirati dio troškova asimilacije i obrazovanja azilanata samo da dođu do radnika. ‘Obišao sam sve burze rada u Srbiji te Bosni i Hercegovini, bio sam u Sarajevu i Beogradu na pregovorima o zapošljavanju, ali malo se ljudi zaustavlja kod nas. Većina želi u Sloveniju ili dalje u Austriju i Njemačku’, kaže Tolić, inače vlasnik četiriju domova za umirovljenike u kojima zapošljava 130 radnika. ‘Mogao bih odmah zaposliti 20 stranaca kad bi ih bilo. Svima nedostaju njegovatelji, medicinske sestre, pomoćni radnici, čistačice. Mi smo ranije čistačicama plaćali 2800 kuna i bilo ih je. Danas dajete 4000 kuna i nitko neće’, ističe Tolić.
Premda je probio led sa zapošljavanjem izbjeglica i o svemu može govoriti samo s pozitivne strane, Ćorluka kaže da ni on ne dolazi lako do radnika. ‘Bio sam u Indiji i Nepalu na pregovorima da kod njih nađemo ljude. Mi moramo kao društvo jako puno raditi na tome da nam dođu stranci. Azilantima smo mi samo tranzit, nismo im zanimljivi, ali ni mi kao društvo nismo sazreli za značajniju integraciju izbjeglica i azilanata. Mi moramo naučiti da su ti ljudi s nama i da trebaju raditi s nama’, kaže Ćorluka, koji je u svojoj radnoj sredini svjedočio i jednoj svadbi dvoje mladih iz Irana. Oba sugovornika kažu da njegovateljice i pomoćni kuhari kod njih mogu zaraditi od 5000 do 5500 kuna mjesečne neto plaće.«
Često se govori o socijali i socijalnoj pomoći, a Dora Koretić u Jutarnjem listu piše da je broj korisnika socijalne pomoći, točnije minimalne zajamčene naknade, na povijesno niskim razinama. Sudeći prema brojkama koje je objavilo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, broj primatelja socijalne pomoći niži je čak u odnosu na pretkrizno razdoblje. Pravo na zajamčenu minimalnu novčanu naknadu u 2018. godini koristilo je ukupno 72 759 osoba, što je čak 22 % manje nego 2008. godine, a u odnosu na 2003. godinu, posljednju za koju su javno dostupni podatci, udio korisnika manji je čak 40 %, s obzirom na to da brojke pokazuju smanjenje za gotovo 50 tisuća korisnika. Samo u odnosu na prošlu godinu broj korisnika pao je za visokih 14 %, pa sada u Hrvatskoj socijalnu pomoć prima oko 1,8 % stanovnika, po čemu je Hrvatska pri dnu – ako ne i na samom dnu država EU-a. Dio razloga za ovakvo smanjenje nesumnjivo leži u iseljavanju stanovništva, ali većina stručnjaka uzroke smanjenja broja osoba koje u Hrvatskoj primaju socijalnu pomoć prije svega je detektirala u oporavku gospodarstva, smanjenju stope nezaposlenosti, činjenici da se dio onih koji su primali pomoć uspio zaposliti te time izgubio pravo na naknadu. »Dominantni faktor ovdje je sigurno oporavak gospodarstva koji je mnogim donedavnim primateljima socijalne pomoći otvorio priliku na tržištu rada. Od ukupnog broja primatelja između 45 i 50 posto čine nezaposlene, ali radno sposobne osobe za koje možemo pretpostaviti kako su pronašle izvor prihoda«, izjavio je za Jutarnji dr. Zdenko Babić iz Studijskoga centra za socijalni rad zagrebačkoga Pravnoga fakulteta. To potvrđuju, stoji u tekstu, i službene brojke. »Samo u odnosu na 2017. broj korisnika socijalne pomoći iz kategorije ‘nezaposlen – radno sposoban’ sa 40 766 pao je za nešto više od pet tisuća, a statistika posljednjih godina također bilježi pad udjela radno sposobnih osoba u ukupnom broju primatelja, iako tek za nekoliko postotnih bodova.«
