Dok su se prvih stoljeća među kršćanima vodile rasprave, polemike i borbe o pravom identitetu Isusa iz Nazareta, koje su završile dogmom o pravom Bogu i pravom čovjeku, suvremeno je kršćanstvo suočeno s drugim problemom – opasnošću od razvodnjavanja zahtjevnosti Isusova evanđelja. Naime »danas se u širim krugovima i među vjernicima sve više zastupa slika Isusa koji ništa ne zahtijeva, nikada ne prekorava, koji prihvaća sve i svakoga, koji nam sve odobrava«, upozorio je na to Joseph Ratzinger (Benedikt XVI.), naglasivši da je Isus koji se susreće u evanđeljima posve drukčiji: »zahtjevan je i odvažan«. Stoga zaključuje Ratzinger: »Isus koji svima sve odobrava je utvara, san, a ne stvaran lik. Jamačno nam Isus evanđelja nije ugodan. Ali upravo tako on nam odgovara na najdublje pitanje naše egzistencije – koje htjeli mi to ili ne – traži Boga, smirenje onkraj svih granica, Beskonačno.«
Da bi kršćanin izbjegao napasti prihvaćanja krive, iluzorne slike Isusa, a time i razvodnjenosti njegove poruke, prijeko je potrebno da čita i razmišlja nad evanđeljima. Svaka druga slika Isusa koja ne bi odgovarala slici Isusa kojega propovijeda Crkva i koju nude evanđelja kriva je slika. Samo evanđelja pružaju pravu sliku Krista. Zato je sv. Jeronim mogao ustvrditi da »nepoznavanje Pisama (evanđelja) znači nepoznavanje Krista«.
Tko želi susresti Isusa, tko ga želi upoznati i imati zajedništvo s njim, treba čitati i osluškivati božanska Pisma, osobito evanđelja. U njima se objavljuje lice Kristovo, koje je ujedno i pravo lice Boga. »Cijelo Pismo samo je jedna knjiga, a ta knjiga je Krist« (U. Vittore). Stoga hraniti se Pismom znači hraniti se Kristom. Zato liturgija poznaje dva stola: stol Riječi i stol Kruha Gospodnjega.
Osim što mu objavljuje pravo lice Kristovo, a onda i pravo lice Božje, kršćanin na stranicama Svetoga pisma može naći odgovor na pitanje što je volja Božja, što Gospodin od njega traži, kako treba živjeti. Stav koji vjernik treba zauzeti pri čitanju Svetoga pisma stav je psalmista: »Da poslušam što mi to Gospodin govori« (Ps 85,9). Budući da je Sveto pismo riječ Božja zapisana po nadahnuću Duha Svetoga, ono se može razumjeti samo po tom istom Duhu. Zato prije svakoga susreta s riječju Božjom treba zazvati svjetlo srdaca – Duha Svetoga, koji vjerniku otvara oči pameti i srca da u Pismima prepozna Gospodina i »čuje« njegov glas.
