Na naslovnici lipanjskoga izdanja »The Economista« iz 2017. stajala je ilustracija i naslov koji sugeriraju da su podatci postali nova nafta i da su čak po vrijednosti nadmašili naftu. Sličnu tezu zastupali su ranije komentatori magazina »Wired« i u međuvremenu »New York Times«, kao i drugi izdavači i komentatori. Ipak, čini se da je sličnu tezu prvi javno iznio Clive Humby, matematičar iz Velike Britanije, koji je 2006. godine ustvrdio: »Podatci su nova nafta. Dragocjena je nafta, ali ako je ne rafinirate, ne možete ju iskoristiti. Mora se preraditi u plin, plastiku, kemikalije itd. kako bi se dobila vrijedna roba. (…) Tako se i podatci moraju raščlaniti i analizirati da bi imali vrijednost.«
Ponajbolja analiza obrade i monetiziranja podataka sadržana je u knjizi Stephena Bakera »Numerati« iz 2008. godine (prevedena na hrvatski i objavljena 2009. g.) koja duhovito i pitko prikazuje kako su ti novovjeki analitičari, »informatički gurui«, već prodrli u sve ljudske djelatnosti i konstantno ljude analiziraju pod raznim vidicima: kao glasače, djelatnike, kupce, pacijente, moguće kriminalce ili teroriste, budući da ljudi posvuda ostavljaju »digitalni trag« – dok »surfaju«, uporabljuju bankovne kratice, a u najnovije vrijeme kada šeću ulicama koje su pod nadzorom videokamerama, što u kombinaciji sa softverom za prepoznavanje lica šetače stavlja na pozornicu Big Brothera.
Baker je vrlo pregledno prezentirao kako razne vladine i privatne organizacije skeniraju i prisluškuju elektroničku poštu i telefonske razgovore, analiziraju kupnje kako bi mogli ponuditi reklame prilagođene »našim interesima i potrebama« i proučavaju političke poglede i vrijednosti ne bi li koga naveli da se predomisli prije važnih izbora. Bakera bi se moglo nazvati »prorokom informatičkoga doba« jer je nevjerojatno dobro i točno detektirao (i na neki način predvidio) ono što se dogodilo u kontekstu izbora već nekoliko godina kasnije unutar tvrtke »Cambridge Analytica«. Bila je to britanska tvrtka za političko savjetovanje koja je postala svjetski poznata (moglo bi se reći i notorna) nakon što je 2018. godine pokrenuta istraga pod sumnjom da su se u toj tvrtki događale pronevjere digitalne imovine, vađenje podataka, posredovanje podataka i analiza podataka sa strateškom komunikacijom tijekom izbornih procesa. Na kraju se pokazalo (i u dovoljnoj mjeri, pravno gledano, dokazalo) da je »Cambridge Analytica« (pojednostavnjeno) na nelegalan način došla do podataka o glasačima koje je zatim obrađivala, a rezultatima obrade koristila se za utjecaj na birače. Jedan od najvažnijih izvora podataka bio je »Facebook«, zbog čega je pred kongresnim povjerenstvom ispitivan Mark Zuckerberg (on kao većinski vlasnik »Facebooka« prošao je bez težih posljedica za razliku od tvrtke kojoj se sudilo). »Cambridge Analytica« registrirana je 2013. godine kao tvrtka kći SCL grupe čiji su vlasnici početkom 2020. priznali krivnju za navedene optužbe i ugasili su tvrtku kako bi izbjegli daljnju istragu i (vjerojatnu) dodatnu štetu nanesenu javnim sramoćenjem kroz medije.
Ipak nisu mogli zaustaviti novinare i autore dokumentarnih filmova koji su u cijeloj toj kriminalnoj sagi prepoznali veoma važnu i zanimljivu priču, posebno za one koje zanima utjecaj novih medija na demokraciju i mogućnost da ona (pro)funkcionira.
Među uspješnim autorima koji se bave tom tematikom i općenito informatičkom tehnologijom i novim medijima svakako je i autorski par Jehane Noujaim i Karim Amer, koji su producirali i režirali »The Great Hack« – dokumentarni film iz 2019. godine koji se fokusira na tri osobe: profesora Davida Carrolla (predavač na newyorškoj Parsonovoj školi dizajna), Brittany Kaiser (bivša direktorica poslovnoga razvoja tvrtke »Cambridge Analytica«) i britansku istraživačku novinarku Carole Cadwalladr. Njihove se priče isprepliću dok se u dokumentarcu raspliće klupko oko naravi »Cambridge Analytice« i njihova utjecaja na politiku u različitim zemljama, uključujući kampanju »Brexit« u Ujedinjenom Kraljevstvu i predsjedničke izbore u SAD-u 2016. godine.
Što se tiče strukture i razvoja priče, čini se da su Jehane Noujaim i Karim Amer mnogo bolji posao odradili u svojim prethodnim dokumentarcima nego u posljednjem. Naime, »The Great Hack« ostavlja dojam prilično zbrkane priče o trima različitim osobama čije bi osobne priče gledateljima trebale pomoći da bolje razumiju sve aspekte problematike kojom se dokumentarac bavi, ali autori u tome nisu u potpunosti uspjeli. Šteta, jer riječ je o vrlo važnoj temi i autori su imali pred sobom nevjerojatno zanimljivu priču i jako simpatične protagoniste, koje nisu uspjeli iskoristiti za efektniji uradak. Unatoč tomu, dokumentarac treba pogledati zbog više važnih pitanja koja otvara, a među najvažnijima je pravo na zaštitu privatnih podataka. Uz to, prikazana je zloporaba podataka za manipulativne svrhe u politici, što bi se moglo tretirati i kao uporaba oružja. Možda je najvažnija poruka filma opravdan i utemeljen optimizam zbog pravne i moralne pobjede nad jednom moćnom i umreženom tvrtkom koju su uspjeli srušiti »mali ljudi« koje je povezala svijest o zajedničkom dobru, odnosno spoznaja da postoje skupine koje zloupotrebljavaju osobne podatke za političku manipulaciju, ali te skupine nisu toliko moćne koliko mogu izgledati na prvi pogled – i njima se može stati nakraj (barem do sljedećega okršaja, kojih će zasigurno biti i u budućnosti).
Dokumentarni niz
Autorski par Jehane Noujaim i Karim Amer, koji su producirali i režirali »The Great Hack«, zajedno su radili na dokumentarnim filmovima »The Square«, »Control Room« (nominiran za Oscara) i »Startup.com«. Glazbu za filma skladao je nominirani filmski skladatelj Gil Talmi. »The Great Hack« premijerno je prikazan na filmskom festivalu Sundance 2019. u sekciji Dokumentarna premijera, a Netflix ga je objavio 24. srpnja 2019.
Promjena paradigme?
Komentator magazina »Wired« Antonio García Martínez ponudio je novi pogled na usporedbu između nafte i podataka i zaključio da podatci ipak nisu nova nafta niti će to ikada biti jer, među ostalim razlozima, smatra da vlasnici najvećih skladišta podataka (Facebook, Google, Amazaon) to ne žele. Na sličnoj valnoj duljini nalazi se i Forbesov komentator Bernard Marr koji je ustvrdio da je mnogo produktivnije razmotriti kako se podatci i nafta razlikuju: podatci se mogu prikupljati na bezbroj načina, ponovno upotrebljavati, a pritom stvarati vrijednost i koristi ljudima koji će nam pomoći u rješavanju velikih problema, od obrazovanja do zdravstva, kao i smanjenja gladi u borbi protiv klimatskih promjena. Do tih promjena u paradigmi došlo je vrlo vjerojatno i zbog skandala s »Cambridge Analyticom«, kao i zbog primjene najnovije uredbe EU-a o zaštiti podataka (GDPR).
