– O, Francek! Sigurno s euroizbora? – započinjem ja, a nastavlja moja najljepša polovica, Jelica mi ženica: – Hajde, sad nam možeš reći koga si zaokružio, gotova je izborna šutnja…
– Koga sam zaokružio? Pobjedu »Juventusa« u gostima i bod »Dinama« i »Hajduka«! – pobjednički podignutim palcima otpozdravlja Francek. – Pa ja sam bil u kladionici! Samo, sad mi sve manja ponuda, mogu pogađat’ još košaricu, golf, bejzbol i druge egzotične športove, sad kad su mi gotove nogometne lige… A kaj, neki su izbori?
– Sram te bilo, pa danas su izbori za Europarlament! – korimo ga kombinirano Jelica i ja. – Kakav si ti Europejac?
– Pa najbolji! Pratil sam svih pet najjačih europskih liga, plus onu nizozemsku jer sam ko klinac volil »Krojfa« i »Repa«, koji me podsjećal na grah z repom. I još belgijsku, tursku i rusku ligu jer tam’ u njima ima još dost’ naših, hrvatskih legionara – sva nam interesna područja pobroji Franc, a onda mu se zacakle plave »okice«: – A ste vid’li kak je osvojil kantu naš Niko, također i njegov brat Robert? Prvak Njemačke s »Bayernom«!! Ste čuli?!
– Eto, vidiš, kako treba glasati za Europski parlament! – i dalje djelujem prosvjetiteljski. – Pa da vide u Europi još naših sposobnih ljudi.
– Kaaj?!? Pa cijelo vrijeme ga samo smjenjuju! Čak i sad kad im je osvojil prvenstvo, a i kup će, ak’ već nije… – maše Franc rukama kao da mu je VAR poništio gol – oni bi ga maknuli! A zakaj?? Ne vole ga jer je veći »Švabo« od njih! Ne mogu podnijeti da »tamo neki Hrvat« radi više od njih! Da je ambiciozniji, sposobniji i radišniji! A još je i »neki vjernik«, katolik! Neoprostivo za nove eurovrijednosti, sad kad i igrači njihova »Elfa« idu svaki u svoju džamiju i crkvu.
– Joj, Francek, ne izmišljaj! Pa Niko je istodobno i pravi Nijemac, rođen tamo, odgojen tamo, igrao tamo… – znam i ja nešto o nogometu. – Problem je što nije osvojio Ligu prvaka, a Nijemci, zapravo Bavarci, očekuju da su najbolji ne samo u svom dvorištu i kokošinjcu, nego u cijeloj Europi! Zato ga »tjeraju«… Vidiš, i njima je potrebna i važna Europa, a ti se praviš frajer i ne želiš glasati za europarlament, za Europu!
– Da, da, nego kako… – odmahnu Franc posprdno rukom prema meni, kao da sam htio replicirati premijeru. – Zato im i jesu u dva »europska« finala sve četiri momčadi iz zemlje koja izlazi iz Europe! »Brexit« i u finalu Lige prvaka, i u finalu Europske lige!! Pa kaj je to normalno? Da se dve po dve »neeuropske« britanske škvadre bore za europske prvake?? Da im taj »projekt Europa« išta vrijedi, ne bi to tak bilo! I sad, ja da glasam…
– Čekajte… – sad se, usred »uže stručne rasprave«, sjetila moja Jelica opet uključivati u razgovor – kako to u Ligi prvaka pojedinih zemalja mogu u finalu igrati dvije ekipe iz iste zemlje?! Bez obzira koje. Pa nisu valjda obje ekipe bile prvaci iste, svoje zemlje??
– Nije nijedna! Nego treća ekipa! – poče se Franc grohotom smijati. – Eto, to ti je »europski princip«… Ne moraš doma biti pobjednik, ne moraju te čak ni voljeti tvoji, glavno je da si ti Europi drag i isplativ! Makar bio i na izlasku iz Europe…
– Ne razumijem… – još je zbunjenija moja ženica.
– Kak’ ne razumiješ – preuzme sad Francek sasvim »igru pred golom« – pa i kod nas, na tim vašim… našim izborima euroreprezentativaca je tak’! Tko pobijedi na europarlamentarnim izborima, taj ti je već na izlasku… iz Hrvatske! Čim dobi prve dvije europske plaće, već ne zna i ne čuje kak’ se doma Hrvat plače!… Čast izuzetcima, ali tak je to! No, hajde, kaj ste stali, ho’te sad glasat!
Bez glasa odosmo, izvršiti građansku dužnost. Što se mora… teško je!
