Korčulanska crkva sv. Luke izgrađena je g. 1898. na groblju koje se nalazi iznad grada na izlaznoj cesti prema drugim otočnim mjestima. Barokna crkva sv. Barbare izgrađena je u gradu g. 1407. s prvom posvetom Presvetomu Trojstvu. Kada ju je preuzela Bratovština topnika (»čete bombardijera«), koja je osnovana g. 1624., crkvica je dobila posvetu po njihovoj zaštitnici sv. Barbari.
Na korčulanskom groblju pokapa se od početka 20. st., a do tada se ukapalo u nekoliko crkava u gradu ili oko njih. Prije izgradnje crkve sv. Luke do zida groblja postojala je starija crkvica koju dokumenti spominju g. 1309. Grobljanska crkva ima šesterokutni tlocrt, nešto izbočeniji prednji dio i ulaz koji je uzdignut za pet stuba. Stube su zaštićene masivnim kamenim rukohvatom. Ulaz je s jednostavno profiliranim dovratkom i pročeljem bez ukrasa koje završava bogato stiliziranom preslicom i jednim zvonom. Ispod luka za zvono upisan je latinski naslov »Beati mortui qvi in Domino moriuntur« te godina gradnje. Bočne stranice kapele, koja je građena od pravilno tesanih kamenih blokova, sa svake strane imaju po četiri velika četvrtasta prozora. Unutrašnjost je prilagođena ispraćaju umrle osobe, a kameni oltar na začelnom dijelu ima sliku venecijanske umjetnice Antoniette Brandeis.
Bratovština topnika brinula se za crkvu sv. Barbare, na čiji su vrh g. 1707. postavili kip svetice. Crkva ima lijepo barokno pročelje s ovalnim prozorima do ulaza i otvorenom trokutastom ukrašenom lunetom u kojoj se nalazi kameni križ. Između lunete i zvonika na preslicu probijena je šesterodijelna rozeta. Crkva sv. Barbare bila je zapuštena sekvestiranjem objekta francuskom okupacijom Korčule, a nastavila se i za vrijeme austrijske uprave te do stvaranja Kraljevine Jugoslavije. Tada je crkva za neznatnu cijenu prodana pravoslavnim vjernicima, koji su je preuredili za svoja bogoslužja. Kip svetice i neki kameni predmeti pohranjeni su u lapidariju riznice.
