Kada školsko zvono označi početak još jedne školske godine, za mnoge roditelje ponovno počinje vrijeme učenja, pružanja podrške djeci u rješavanju zadaća… Duge ljetne praznike kada su djeca bila oslobođena školskih i izvannastavnih aktivnosti zamjenjuju kraći dani – ne samo meteorološki koji ujesen donose manje dnevnoga svjetla, nego i po vremenu koje ostaje za međusobno slobodno druženje roditelja i djece zbog obveza. Kako škola kao odgojno-obrazovna ustanova roditeljima pomaže u odgajanju, koliko u tom pogledu mogućnost upisivanja produženoga boravka može pomoći roditeljima, kako osloboditi vrijeme za obitelj i djecu i da sve ne bude podređeno pisanju zadaće i školi – provjerili smo u dvije katoličke osnovne škole koje njeguju različite pristupe u radu: prvoj katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku te školi Lotrščak u Zagrebu koju pohađaju samo dječaci.
Da je svaka, pa i katolička škola produžena ruka roditelja i obitelji općepoznata je stvar koja se može iščitati iz definicije škole kao odgojno-obrazovne ustanove, no doživljavaju li roditelji i učenici na taj način posao učitelja i nastavnika? U šibenskoj katoličkoj školi koja ovoga rujna započinje desetu nastavnu godinu trude se povezivati roditelje sa školom kroz različite projekte u razrednim odjeljenjima, organizirajući predavanja, radionice, ali i hodočašća za obitelj.
Ravnateljica s. Mandica Starčević kaže da za zajedništvo obitelji treba postaviti prioritete koji će ponekad tražiti odricanja od ustaljenih navika, što nije uvijek jednostavna zadaća. »Samo vrijeme za obitelj ovisi o svakom učeniku i svakoj pojedinoj obitelji. Ovisno na kojem radnom mjestu rade roditelji i koliko tijekom radnoga tjedna mogu posvetiti i izdvojiti vrijeme za aktivno obiteljsko zajedništvo. Slušajući roditelje, teško je procijeniti koliko domaćih uradaka žele i smatraju optimalnim za svoje dijete. Nekima je previše i jedna zadaća, a drugima premalo i više zadaća. Iako škola nudi cijeli spektar izvannastavnih aktivnosti, mnoga djeca pohađaju i mnoge izvanškolske aktivnosti na koje ih roditelji vode više puta tjedno i uključuju prema željama djece. Roditelji su glavni nositelji organizacije vremena nakon školskoga i radnoga dana u obitelji«, kaže ravnateljica škole u koju roditelji djecu dovoze s područja cijeloga Šibenika.
U njihovoj je školi omogućeno da učenici razredne nastave pohađaju produženi boravak te tijekom toga programa većinom riješe sve školske obveze. Nije riječ samo o pisanju domaćih zadaća, kako se često doživljava program produženoga boravka. Ravnateljica pojašnjava: »Rad u produženom boravku znatno je drugačiji od klasične nastave, ali i cjelovitiji i bogatiji. Učiteljice u produženom boravku, prateći ritam učenika, kreiraju vježbe i zadaće pomoću kojih provode satove učenja i ponavljanja. Cilj je naučiti učenike kako učiti te prilagodbom nastavnih metoda kod učenika razvijati samopoštovanje, samopouzdanje, odgovornost, povjerenje, znatiželju, snalažljivost… Neprestano se izmjenjuju igra, učenje i rad.«
»Kod nas je specifičnost rad u oratoriju – preuzet iz salezijanske odgojne metode rada s djecom i mladima. Obje učiteljice – i jutarnja u nastavi i poslijepodnevna u produženom boravku – u ravnopravnom su položaju prema učenicima i roditeljima. Za dobrobit učenika treba surađivati kako bi se postigao krajnji cilj – uspjeh, razvoj i rast učenika. Odgojna je dimenzija produženoga boravka i učitelja u njoj golema i prepoznata u katoličkim školama.«
Slično kao i u drugim javnim školama, nakon četvrtoga razreda i prelaskom u predmetnu nastavu više nije moguće pohađati cjelodnevni boravak u šibenskoj katoličkoj osnovnoj školi, no roditeljima koji traže da njihova djeca u školi imaju osiguran objed i da napišu domaću zadaću to je omogućeno organizacijom zaduženja učitelja. Kao katolička škola brigu i važnost zajedničkoga obiteljskoga vremena često ističu u svojem radu, kaže ravnateljica i nastavlja: »Na svakom individualnom razgovoru i na roditeljskim sastancima naglašava se potreba zajedničkoga obiteljskoga vremena. I mi kao škola organiziramo nekoliko događaja na kojem se produbljuje zajedništvo roditelja, učenika i djelatnika. Prošle školske godine učiteljice pojedinih razrednih odjela uvele su praksu pozivanja roditelja učenika da održe kreativnu radionicu ili učenicima predstave na zanimljiv način svoj profesionalni rad. Tako su i drugi učenici upoznali bolje druge roditelje iz razreda. U jednom razredu roditelji su dobili zadaću prisjetiti se igara koje su igrali u djetinjstvu i naučiti svoju djecu tim igrama, a učenici svoje razredne kolege. Bilo je veselo! Roditelji jednoga razreda, na poziv i pod vodstvom učiteljice, pripremili su lektirno djelo kroz lutkarsku predstavu. Praksu ćemo nastaviti i dalje i proširiti je na veći broj razrednih odjela.«
Čuvanje obitelji i mogućnost da nakon odgojno-obrazovnoga rada škole obitelj može biti obitelj – u srži je rada osnovne škole Lotrščak iz Zagreba koju su pokrenuli roditelji ujedinjeni u vjerničkom društvu Roditeljski institut za odgoj i obrazovanje (RINO). Kako bi se postigao balans između školskih obveza i slobodnoga vremena u obitelji te uštedjelo vrijeme koje se troši na razvoženje djece na različite aktivnosti, u OŠ Lotrščak pokušavaju dovesti što više izvannastavnih aktivnosti i na taj način pomoći obiteljima da imaju što više vremena za sebe.
Specifičnost katoličke škole Lotrščak, govori ravnatelj Marin Divić, jest što djeca u njoj mogu boraviti cijeli dan: od 7 do 17 sati, pa su im osigurana i tri obroka – doručak, ručak i užina i sve je organizirano kao mali internat. Iako nastava počinje u 9 sati, neki roditelji djecu dovoze ranije zbog posla, a u tom su vremenu organizirane radionice u sklopu produženoga boravka te druge izvannastavne aktivnosti. »Odgojno-obrazovni rad u školi, uz jako dobru organizaciju, omogućuje da obitelj nakon nastave može biti obitelj. Naravno, ima učenika koji nakon nastavnoga procesa trebaju doma učiti, posebno ako im treba veći poticaj za čitanje. Ideja je da učenici u školi u sklopu produženoga boravka ili dok čekaju roditelje da dođu po njih riješe svu zadaću. Sustavom mentorstva pokušavamo učenike naučiti da budu aktivni sudionici nastavnoga procesa, što znači da će rijetko kada trebati imati domaću zadaću. Ako dijete aktivno sudjeluje na nastavi, onda dodatno uvježbavanje kroz domaće zadaće nema previše smisla, posebno za razrednu nastavu«, kaže ravnatelj Divić.
Trude se kao škola biti potpora roditeljima u odgoju, ali i naglašavati da roditelji moraju biti aktivni sudionici u obrazovanju vlastite djece, pa je potrebno da roditelji navečer provjere je li učenik rasporedio udžbenike i bilježnice za sutrašnji dan, da prelistaju zadaće koje je dijete napravilo u školi. U tom smislu velika im je pomoć sustav mentorstva, jer svaki učenik ima mentora koji prati njegov odgojni rast, vrline, obrazovanje. »Da se ne bi dogodilo da roditelji zaborave koliko se škola trudi da obitelj nakon odgojno-obrazovnoga rada škole može biti obitelj, kroz mentorstvo se razvija plan. On nekada uključuje da majka provede vrijeme nakon škole s djetetom ili da otac odvede cijelu obitelj na zajednički vikend ili da učenika nagrade odlaskom u kino ili lunapark, da večeraju skupa ili pak odu preko tjedna s učenikom na misu. Mnogo je različitih savjeta koji proizlaze iz individualnih potreba pojedinca, učenika«, objašnjava ravnatelj Divić.
Cjelodnevni boravak u školi, kako svjedoče u Lotršćaku, služi im kao izvor informacija za mentorstvo s roditeljima. »Važno je vidjeti dijete kako se ponaša pri izvršavanju domaće zadaće i slušanju učiteljevih uputa, kakvo je za ručkom, koji su njegovi talenti, u čemu je manje dobro… Vertikala za odgoj u obitelji i u školi jest rast u vrlinama. I tu leži komplementarnost obiteljskomu odgoju. Vrlo je važno mentorstvo s roditeljima. Upravo ono pomaže da vidimo dijete u dvije najvažnije odgojno-obrazovne sredine u njegovu životu – obitelji i školi. I tako pristupamo svakoj obitelji i učeniku. Mentorstvom pokušavamo pozitivno učiniti još boljim, a ono manje dobro promijeniti ili popraviti«, zaključuje ravnatelj Divić.
