»Predivno je svaki dan dobivati novu snagu«, »Edukativno, osvježavajuće, staro, a uvijek novo, preporučujem za duhovno osvježenje i okrjepu svima«, »Utjeha je i blagoslov slušati objave dnevnoga evanđelja i čitati objave članaka« – neki su od komentara kojima redoviti posjetitelji kanala YouTube »Pod smokvom« opisuju taj projekt koji donosi komentar evanđelja dana, a koji je u 15 mjeseci od svoje prve objave prerastao u veliku virtualnu duhovnu zajednicu. Svakoga dana oko tri tisuće pratitelja dolazi kratko predahnuti »pod smokvu« slušajući propovijedi mladih svećenika. Projekt, prema riječima inicijatora, povezuje one željne duhovnih sadržaja, ali i one koje živa Božja riječ nadahnjuje – ne samo svećenike propovjednike, nego i čitače i interpretatore evanđeoskih tekstova, crtače, glazbenike, tehničare, snimatelje…
Kao što je spomen na smokvu iz Ivanova evanđelja preobrazio Natanaela da prihvati Gospodinov poziv, želja redovnika pavlina Mate Kolaka ujesen 2017. godine bila je da projektom »Pod smokvom« ide u istom smjeru… Sve je počelo nakon ljetnoga duhovnoga okupljanja zajednice Kursiljo na otoku Krapnju, gdje je o. Kolak kao bibličar mlade poticao na osnivanje biblijskih grupa, no na kraju je on s toga otoka otišao s novom zadaćom – polaznici su mu predložili osnivanje takve skupine na internetu. Nije trebalo dugo čekati na projekt, a uz o. Kolaka kao svećenik pridružio se i župni vikar zagrebačke župe sv. Petra 29-godišnji Boris Jozić. On je ispričao kako je sve počelo i razvijalo se od listopada 2017.
»Prijatelj Mate – kojega sam upoznao tijekom studija u Rimu – imao je mnogo ideja, a sve je počelo od želje da se donese iskustvo susreta Kursilja u virtualni svijet – to iskustvo susreta s Bogom i ljudima, otkrivanja talenata i darivanja u svakidašnjici. Iako je postojala aplikacija salezijanaca ‘Nova Eva’ koja je u adventu i korizmi donosila razmatranja, mi smo počeli sa svakodnevnim čitanjem evanđelja i komentarima«, kazao je Jozić, ističući da su prvotni tim činila dvojica svećenika i nekoliko mladih studenata tehničkih usmjerenja koji su zaduženi za logističko-tehničku prisutnost na YouTubeu. Na početku su snimali audiopropovijedi, a posljednja dva mjeseca redovito se »Pod smokvom« razmatranja mogu i gledati. Uz to što svećenici snimaju svoja razmatranja, javili su se i crtači koji umjetnički izraze svoju inspiraciju na temu evanđelja dana pa to bude sastavni dio videouradaka koji obično traju 5-6 minuta. Na projektu sada kao svećenici – uz spomenutu dvojicu – surađuju još Hrvoje Zovko, Dominik Glasnović i Petar Mlakar, franjevac konventualac Vladimir Vidović, dominikanac Ivan Dominik Ilčić i isusovac Mislav Skelin.
»Najveći plod projekta ‘Pod smokvom’ jest ljepota zajedništva jer laici i svećenici zajedno rade. Ali još više za mene osobno – u ambijentu u kojem se ističe napetost između dijecezanskih i redovničkih svećenika – ljepota je u zajedništvu nas svećenika. Ovdje se na djelu pokazalo kako zajedno možemo raditi na istom cilju, a to je prenošenje Gospodinove riječi drugima, i ‘Smokva’ je postala mjesto koje nas okuplja i ujedinjuje«, ističe Jozić i kaže da sada cijeli tim »smokvaša« čini šezdesetak osoba.
»Pod smokvom« nije prva platforma koja je na internetu ponudila razmatranja dnevnih čitanja. U čemu je onda tajna uspjeha toga projekta? »Od početka su dio ‘smokvaša’ i molitelji, osobe koje isključivo mole za taj projekt, i to je zasigurno tajna uspjeha što se projekt toliko proširio i zašto toliko traje. Te osobe svakodnevno mole i žrtvuju se za ‘Smokvu’. To je samo još jedan dokaz da je molitva u svemu što Crkva radi, u svakom djelu evangelizacije, pokretačka snaga i daje krila svakomu angažmanu i djelovanju. Zato oko tri tisuće mladih koji dolaze na našu stranicu svakodnevno živi sa ‘Smokvom’. Ona je postala dio njihovih života. Probude se ujutro i razmatraju Božju riječ, a znamo i mlade obitelji koje zajedno slušaju i razmatraju, mole zajedno s nama«, kaže svećenik Jozić, koji sada ima zaduženje pripremiti jednu propovijed tjedno.
Želja im je prići mladima na mjestima gdje borave, a to su internet i društvene mreže. Često se u posljednje vrijeme govori o »influencerima« (utjecajnim i poznatim osobama na društvenim platformama), a neki i svećenike u projektu »Pod smokvom« u šali nazivaju »katoličkim influencerima«. Kako odgovaraju na te prozivke? »Nova evangelizacija podrazumijeva donošenje radosne vijest Isusa Krista Spasitelja, Sina Božjega koji se utjelovio, koji je za mene umro, uskrsnuo, koji je živ u mom životu i darovao meni vječni život. Ta je vijest uvijek ista, ali je treba donijeti na nov način, a to je danas moguće i na YouTubeu. Zašto onda ne iskoristiti tu priliku? Posebno ako nam je Gospodin dao talent. Ne želimo sebe stavljati u središte, ne smije ostati fokus na nama, nego na Božjoj riječi. Želimo donijeti iskustvo Krista, zato i rabimo ključnu riječ ‘Doživi Isusa’, čvrsto vjerujući da se kroz Božju riječ može doživjeti Krist na pravi način«, odgovara svećenik Jozić.
Uskoro ih, krajem siječnja, očekuje objava i okrugloga petstotoga videouratka, a njihovi su planovi i dalje brojni: žele pokrenuti internetsku stranicu, otvoriti profil na Instagramu, ali i organizirati susret za sve koji volontiraju na projektu »Pod smokvom« na blagdan sv. Natanaela 23. kolovoza.
»Nama je ‘Smokva’ način služenja, dajemo sebe Crkvi – to smo tako predstavili mladima koji s nama surađuju i volontiraju i oni svoj rad tako doživljavaju, talente koje im je Bog darovao vraćaju njemu i daruju Crkvi. Meni je osobno ‘Smokva’ donijela još intenzivnije druženje s Božjom riječi, nova poznanstva i prijateljstva; njihovi talenti – to me čini boljom i bogatijom osobom i svećenikom, kao i kada vidim mlade ljude spremne žrtvovati sebe za Isusa Krista i staviti se u službu Crkvi«, zaključuje prepoznatljivo lice projekta »Pod smokvom« Boris Jozić.
Nedavno se u javnosti počeo spominjati i novi biblijski prijevod koji bi trebao biti preveden na »jezik sadašnjosti«, »namijenjen mladima«, »razumljiviji«. Na upit biblijskomu doktorandu Kolaku smatra li da su tekstovi i prijevod Novoga zavjeta Zagrebačke Biblije iz 1968. godine prearhaični, odgovorio je: »Naš prijevod ima u sebi nekih arhaizama, ali s jedne strane oni su postali već i dio tradicije. Primjerice u retku iz 23. psalma ‘Trpezu preda mnom prostireš’ riječ je koja se rijetko čuje u svakodnevnici, ali čim se spomene mladima trpeza, to ih asocira na psalam. S druge strane došlo je i do novih, osvježenijih trendova u prevođenju i tumačenju Svetoga pisma. Prijevod je kao most koja spaja dvije strane kako bi došlo do susreta. Pri tome se može birati s koje će se strane susret dogoditi: s naše, na mostu ili ‘s druge’ strane. Donedavno trend je bio što više približiti tekst čitatelju kroz prijevod, a sada se pokušava učiniti tako da prijevod isprovocira da se ustane i zakorači preko mosta na drugu stranu, jer samo se s ‘druge’ strane može u punini doživjeti Gospodina. Najvažnije je da dođe do susreta, ali da bi on bio što plodonosniji, za to treba plodan – ‘svet’ prostor te svatko od nas poput Abrahama u vjeri treba zakoračiti u nepoznato. Konkretno, po toj logici, najbolji je prijevod onaj koji čitatelja navodi na više pitanja, a ujedno kroz bilješke i popratna objašnjenja daje neke smjernice kako otkriti odgovor u sebi. Sveto je pismo u svojoj naravi Božje pitanje usmjereno svakomu od nas te u skladu s tim Bog očekuje našu reakciju, naš odgovor, naš: ‘Evo me’«, odgovara o. Kolak.
