Predstavnici 290 svjetskih kompanija potpisali su nedavno izjavu o novoj globalnoj ekonomiji plastike, kojom se obvezuju reciklirati sve veći udio plastike na tržištu. Pod pritiskom javnosti, znanstvenika, ali i nove europske politike protiv pretjerane uporabe plastičnih proizvoda, čelnici tvrtki, odgovornih za emisiju 20 posto svjetske plastike, pristali su dati svoj doprinos u borbi protiv onečišćenja okoliša odbačenom plastikom. Potpisivanjem te izjave pokušat će, uz ostalo, osigurati ili osvojiti imidž društveno odgovornih kompanija. Među potpisnicama su mnoge poznate tvrtke: Coca-Cola, Nestle, Pepsico, Unilever, Walmart, H&M, Danone, L’Oreal, Johnson&Johnson, Henkel…
Zajednička izjava potpisana je na indonezijskom otoku Baliju, dakle u području u kojem najveća količina plastičnoga otpada završava u morima i oceanima. Izjavom se potpisnici obvezuju da će povećati udio plastike za oporabu, da će smanjiti volumen proizvodnje nepotrebnih plastičnih artikala te da će povećati investiciju u smjeru razvoja tehnologija koje omogućuju kružnu ekonomiju plastike. Sporazum je moderirala zaklada »Ellen MacArthur« uz asistenciju predstavnika Ujedinjenih naroda. Smatra se da je to okupljanje predstavnika kompanija najveći i najambiciozniji pothvat u rješavanju svjetskoga problema plastifikacije okoliša, posebice mora i oceana.
No nisu svi oduševljeni okupljanjem i »zakletvom« velikih industrijskih onečišćivača. Predstavnici međunarodnih ekoloških organizacija, poput »Oceane« ili »Greenpeacea«, oštro osuđuju »krokodilske suze« onih koji masovno proizvode i rabe plastične materijale, ambalažu, polimere… Louise Edge iz »Greenpeacea« smatra da se potpisnici nisu obvezali smanjiti proizvodne količine: »Proizvoditi plastiku koja se može reciklirati korak je u dobrom smjeru, ali proizvoditi sve više i više takve plastike – nije.« Conrad MacKerron, iz poznate američke udruge »Kao što siješ«, upozorava da je sporazum zapravo prilika velikim tvrtkama da izbjegnu odgovornost za sve lošije stanje u okolišu: »Izjava je razočaravajuća jer omogućuje kompanijama da ne rade ništa ili da tek povremeno i neobavezno doniraju sredstva za projekte ili skupine koje znatno pridonose recikliranju plastike.«
Očigledno je osnovni problem što se proizvođači plastike ne žele odreći masovne proizvodnje koja im donosi golemu zaradu. Alternativni materijali ili smanjena proizvodnja izravna je šteta za njihov način poslovanja. Ipak, potpisanom je izjavom odaslana vrlo važna poruka jer su se potpisnici usuglasili da se spaljivanje plastike, odnosno pretvaranje otpada u energiju ili plastike u gorivo, ne može smatrati oblikom recikliranja. Dobru vijest u Baliju također je objavila Europska komisija koja je odvojila više od 300 milijuna eura za inicijative i znanstvene projekte koji se bave ublažavanjem posljedica i sprječavanjem onečišćenja mora plastikom.
Čini se da Europska unija zaista predvodi svjetski »rat« protiv plastičnoga onečišćenja okoliša. Europski je parlament prošloga mjeseca izglasao Direktivu kojom će se ograničiti, ali i zabraniti plastični proizvodi namijenjeni za jednokratnu uporabu. No takva europska politika djelomično je potaknuta i nedavnom kineskom zabranom uvoza plastičnoga otpada. Tom je zabranom razotkrivena lažna statistika recikliranja plastike u Europskoj uniji. Potrošena se plastika, zapravo, nije reciklirala, nego se brodovima transportirala na Daleki istok. Sada je očigledno došlo vrijeme da se Europska unija suoči s vlastitom plastikom.
