Devetnaest znanstvenika, pod vodstvom profesora Helmuta Greima i Basa Blaauboera, potpisalo je preglednu studiju u kojoj se protive strogoj regulaciji endokrinih disruptora, kemikalija koje narušavaju hormonski sustav čovjeka. Studija je zapravo njihovo stajalište o nepotrebnoj panici zbog hormonskih otrova te pokušaj da se ublaže najavljene mjere europske strategije o endokrinim disruptorima. Znanstvenici su poznati istraživači i profesori niza svjetskih sveučilišta i instituta, a tekst su objavili kao riječ uredništva u međunarodnom časopisu »Toxicology in vitro«.
Na prvi je pogled riječ o respektabilnoj studiji kompetentnih autora, o publikaciji koja će zasigurno imati važan doprinos u političkim raspravama o sudbini endokrinih disruptora na europskom tržištu. No zapravo je riječ o lošoj znanosti upakiranoj u vrhunsku ambalažu: ugledna imena, razvikane institucije, dobar časopis.
Barbara Demeneix, predstavnica Endokrinoga društva, koje okuplja 18 tisuća liječnika i znanstvenika, žestoko je kritizirala objavljeni tekst: »Ta studija zanemaruje najveći dio svjetske literature u kojoj se dokazuju štetni učinci endokrinih disruptora na ljudsko zdravlje.« Još je izravnija bila Ana Soto, biologinja s bostonskoga sveučilišta »Tufts«: »To su samoproglašeni eksperti bez iskustva u istraživanju hormona. Napisati tekst umjesto urednika nije težak posao. Umorna sam od takvih stvari.«
Kritikama se pridružuje i Linda Birnbaum, toksikologinja koja godinama radi za nacionalni institut NIEHS u Sjevernoj Karolini: »Znanstveni je sadržaj teksta potpuno zastario i jednostrano je napisan. Poznajem autore, oni su pristrani istraživači.« Čini se da nametanjem svojih autoriteta i titula potpisnici žele prekinuti javnu raspravu o endokrinim disruptorima pa izjavljuju: »Izloženost ljudi endokrinim disruptorima je beznačajna te su stoga nepotrebni nastavak istraživanja i regulacijske mjere.« Znanstveni pamflet objavili su upravo u vrijeme završnih konzultacija u Bruxellesu, gdje se priprema konačni oblik europske strategije o endokrinim disruptorima. Unutar te strategije očekuje se represivna regulacija proizvoda koji su na tržištu važan izvor hormonskih otrova: plastika, igračke, kozmetika, pesticidi, ambalaža, medicinska pomagala…
Apel »uglednih stručnjaka i vodećih znanstvenika u području« u pojavnom obliku znanstvenoga mišljenja pokušaj je da se uspore ili otkažu planirane mjere za eliminaciju sintetskih endokrinih disruptora iz ljudskoga okoliša. Očigledno je da »devetnaestorica veličanstvenih« vrše znanstvenu opstrukciju političkoga programa zaštite okoliša i zdravlja. Ursula von der Leyen, predsjednica europske vlade, krajem prošle godine jasno je zacrtala političke smjernice kojima se žele Europljani zaštititi od ekološkoga zagađenja, onečišćenoga zraka i vode te posebno od štetnih kemikalija, uključujući pesticide i endokrine disruptore.
Preostaje pitanje zbog čega se okupljena brigada znanstvenika protivi europskoj politici preventivnih programa i implementaciji načela opreznosti. Mogući odgovor krije se u njihovim sukobima interesa. Više od polovice potpisanih autora redovito surađuje s kompanijama kojima je u interesu da se spriječe eventualne zabrane proizvoda koji su impregnirani hormonskim otrovima. Najbolji je primjer upravo glavni autor studije, njemački profesor Greim, koji godinama radi kao konzultant, panelist ili savjetnik mnogih kompanija (Sumitomo, Monsanto, Volkswagen). Član je lobističkih organizacija (npr. Američko kemijsko vijeće) koje promiču interese kemijske industrije, a sudjelovao je u nemoralnih radnjama poput potpisivanja radova koje nije napisao (takozvani pisac duh).
Njegovi koautori Alan Boobis, Colin Berry, Sam Kacew i drugi aktivni su suradnici još šire lepeze tvrtki poznatih imena »Bayer«, »PepsiCo«, BASF, »DuPont«, »Chevron« te mnogih farmaceutskih, kozmetičkih, biotehnoloških, agrokemijskih i prehrambenih kompanija. Petnaest potpisnika, od ukupno njih devetnaest, u sprezi je s industrijom čiji su proizvodi obilježeni kao potencijalni izvor hormonskih otrova. Izdašne nagrade, utjecajni položaji, ali i ideološki otpor prema ideji da su endokrini disruptori hormonski otrovi dovoljan su razlog da »devetnaestorica plaćenika« zastupa argumente koji odgovaraju onečišćivačima.
Umjetno generiranje znanstvenih kontroverza oko štetnih proizvoda čest je mehanizam kojim se kupuje vrijeme za industriju, odgađaju zabrane rizičnih proizvoda i umiruje javnost. Iako stručni sukobi obogaćuju znanost i javnost, ovdje je riječ o insceniranoj raspravi kako bi se stvaranjem informacijske magle zaštitili sumnjivi proizvodi i zaradili obećani honorari.
