»Bez obzira na to gdje su, ljudi iz ovoga kraja vezani su za župu. Javljaju nam se iz raznih krajeva svijeta. Rat i poplave u ovom kraju uništili su mnogo toga, ali narod se ovdje izdizao iz pepela. Većina iseljenih čezne za rodnim krajem. Bilo je to vidljivo i za Božić. Selo je bilo puno župljana jer zbog pandemije dvije godine nisu mogli doći. Optimist sam i vjerujem da ima nade za ovaj kraj. Ima ovdje života. Utakmica nije završena dok Gospodin ne odsvira kraj«, rekao je župnik u Vidovicama Marijan Brkić, koji je u tom selu Bosanske Posavine na službi od srpnja prošle godine, a rodom je iz obližnjih Gorica. Demografska zima pogađa i taj dio Posavine, o čemu svjedoči i župnikov podatak da je krštenih prošle godine bilo osmero, a ove još ni jedno. Nadalje, prvopričesnika je i prošle i ove godine tek četvero, s tim da će im se pridružiti još dvoje iz inozemstva. Krizmanika je prošle godine bilo 16, a ove nema ni jedan. Prošle je godine pokopano 33, a ove godine dosad šestero vjernika. Crkveno su se prošle godine vjenčala dva bračna para, ove godine još ni jedan. Iako je stanovništvo uglavnom starije dobi, ohrabrenje daju mlade obitelji koje unatoč teškoćama i izazovima redovito na misu dovode i svoju dječicu, a sedmero ih redovito na misama i ministrira.
Župnik ističe da se pastoralni život župe prilagođava uvjetima. Redoviti su pobožnost krunice, molitva i litanije za duše u čistilištu, pobožnost križnoga puta za vrijeme korizme te listopadske i svibanjske pobožnosti. Svakoga 19. u mjesecu misa je na starom groblju, gdje je pokopan Šime Ivkić, Vidovljanin, koji je 19. srpnja 1929. u 18. godini umro na glasu svetosti. Koliko mu se župljani utječu u molitvi pokazatelj je i atrij koji su uredili njemu u čast.
Mise u župi redovite su svakoga dana u 17 sati, nedjeljom u župi u 8 i u 11 sati, a u filijali Jenjić u 9.30. U filijali je svakoga osmoga u mjesecu pobožnost Gospi Brze Pomoći. Tradicija je to koja seže do osamdesetih kada su brojni vjernici iz Brčkoga distrikta počeli svakoga osmoga hodočastiti Gospi. Aktivan je župni zbor koji okuplja 12-ak članova, a vode ga s. Benigna Zelenika i Magdalena Janjić.
Velika potpora svim dosadašnjim župnicima redovnice su družbe Klanjateljice Krvi Kristove, koje u župi djeluju, a u svojoj kući sada žive njih tri. Prije 25 godina došle su na poziv tadašnjega župnika Filipovića. Prva je došla s. Benigna Zelenika, a poslije nje još dvije sestre.
»Svjestan sam da neke programe ne mogu ostvariti, na primjer s mladima koji su uglavnom na studiju. No ne dižem ruke, prilagođavam se. Zato sam u veljači ove godine pokrenuo mrežnu stranicu www.zupa-vidovice.ba koja pruža informacije o događanjima u župi. Na njoj vjernici mogu pronaći obavijesti o terminima misnih slavlja i svih važnijih događanja. Stranicu smo pokrenuli na inicijativu brojnih župljana, osobito onih izvan župe. Oni žele aktualne i pravodobne informacije o događanjima iz njihova rodnoga kraja. Javljaju nam se sa svih strana svijeta, što je pokazatelj da nisu zaboravili svoj rodni zavičaj, da žele biti povezani sa župom. Vjerujem da bi to mogao biti i svojevrsni smjerokaz u našem pastoralu«, ističe župnik Brkić.
Dodaje kako mu u odabiru tekstova pomažu vjeroučitelji koji rade u školi te neki od svećenika Vrhbosanske nadbiskupije rodom iz te župe.
Prvi poslijeratni župnik bio je Jakov Filipović, koji je za vrijeme rata bio s braniteljima toga dijela Bosanske Posavine. On je s tek pedesetak vjernika započeo obnovu porušene župe. U njegovo vrijeme izgrađeni su nova župna crkva i župni stan, novi župni centar, u sklopu njega dječji vrtić i vjeronaučne dvorane, a na temeljima stare župne kuće izgrađen je samostan sestara družbe Klanjateljica Krvi Kristove. Na temeljima u ratu porušene izgrađena je i nova filijalna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u Jenjiću. Znakovito je da su u ruševinama crkve u pepelu pronađeni neoštećen oltar, potpuno očuvana slika sv. Vida i drveni kip sv. Vida, kojemu nedostaje tek lijeva ruka u kojoj je držao ljiljan. Sada zauzimaju dostojna mjesta u crkvi. Nakon njega 2004. za župnika je došao Mato Majić, a poslije Josip Senjak. Oni su nastavili uređenje crkve. Godine 2006. u crkvi je dovršena oltarna slika, vitraj koji prikazuje uskrsnuloga Krista koji u jednoj ruci drži staru, a u drugoj novu župnu crkvu, S njegove desne strane mozaik prikazuje sv. Vida, a s lijeve Blaženu Djevicu Mariju. Dio vitraja prikazuje selo Vidovice i brojne svećenike i redovnike jer je župa nadaleko poznata po velikom broju duhovnih zvanja, kojih ima gotovo stotinu, pedesetak svećenika i redovnika te isto toliko redovnica. Imaju i umirovljenoga kotorskoga biskupa Iliju Janjića, koji je u župi 2019. proslavio 50 godina svećeništva. Rijetko se koje mjesto može pohvaliti s toliko duhovnih zvanja, zbog kojih je dugo slovilo kao »mali Vatikan«. U vrijeme župnika Senjaka novu župnu crkvu posvetio je 2014. kardinal Vinko Puljić i u oltar ugradio relikvije bl. Alojzija Stepinca. Župa posjeduje orgulje, koje su najveće u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, a dar su jedne župe iz Salzburga. U župu ih je dopremio fra Vjenceslav Janjić, domaći sin. Kako su 2014. godine cijelo selo i crkva bili poplavljeni, i orgulje su stradale te su sada izvan upotrebe.
Članovi ekonomskoga vijeća u Vidovicama su Radoslav Janjić i Marko Ivkić. Vijećniku Janjiću prije dvije godine preminula je supruga u trudnoći s četvrtim djetetom te je ostao udovac s troje maloljetne djece. Direktor je Poljoprivredne zadruge, u kojoj, kako ističe, radi mnoge poslove. Uz sve obveze aktivan je u životu župne zajednice. »Vjera mi daje snagu da idem naprijed. Kada je supruga iznenada preminula, nisam postavljao pitanje zašto se to dogodilo. Prihvatio sam to kao Božji plan i vjerujem da on vodi i moj život i život moje obitelji«, ističe vijećnik Janjić.
Vijećnik Ivkić je oženjen, ima dvoje djece, a zaposlen je na benzinskoj crpki. Ističe da je zadovoljan životom u Vidovicama. »Kada bi se svi više aktivirali u župi, bilo bi nam puno bolje. Župnik je otvoren i lijepo surađuje s nama. Dobro se snašao, prepoznao je cijelu situaciju, unosi novine koje će zasigurno biti od koristi svim župljanima«, ističu vijećnici Janjić i Ivkić.
Marina Knežević članica je župnoga pastoralnoga vijeća u filijali u Jenjiću. Udana je i majka je dvoje djece. U izbjeglištvo je otišla kao djevojčica te je s roditeljima godinu dana bila u Varaždinu. Čim se moglo, vratili su se i započeli obnovu. Ističe da je, unatoč svim teškoćama, ondje živjeti jako lijepo te ne bi mogla zamisliti živjeti drugdje. »Raduje me što imamo svoju crkvu, koju smo svi zajedno obnavljali. Zahvalni smo Bogu za svoje župnike, svi su nam bili dobri. Razumijem one koji su otišli. Neka samo ostanu povezani s Gospodinom, vole svoj rodni kraj i ne zaborave ga«, ističe vijećnica Knežević. Dodaje da je svijetao primjer ostanka jedan povratnik iz Austrije, koji je u Jenjiću tek rođen, ali se vratio, otvorio svoju farmu u kojoj ima 70-ak krava i bavi se poljoprivredom.
Prisjećajući se ne tako davnoga Domovinskoga rata kada su njihovo selo punih šest mjeseci, od 1. svibnja do 23. listopada 1992., okupirali JNA i četničke postrojbe, župljanin Krešimir Matanović, hrvatski branitelj, ponosan je jer selo je oslobođeno akcijom hrvatskih branitelja. »U tom razdoblju i poslije do svršetka Domovinskoga rata na istočnom dijelu općine Orašje mnogi su branitelji dali živote za slobodu i povratak preživjelih na svoja ognjišta, a među poginulima je i 51 branitelj i civil iz Vidovica i Jenjića.
U znak sjećanja i zahvale podignuta su im tri spomenobilježja, dva u Vidovicama i jedno u Jenjiću. Središnje spomenobilježje podignuto je u Vidovicama, pokraj doma kulture. Osim što je spomenobilježje, to je i mjesto na kojem je pokopano 12 civila i branitelja koji su zvjerski ubijeni kad su četnici 1. svibnja 1992. zauzeli Vidovice. Naša je Mjesna zajednica osim spomenobilježja otvorila i spomensobu sjećanja na poginule u Domovinskom ratu. Drugo spomenobilježje nalazi se na lokalitetu ‘Polje’, a podignuto je 4. svibnja 2000. povodom osme godišnjice tragične pogibije petorice pripadnika hrvatskih postrojba s područja istočne Slavonije, koji su došli pomoći u obrani i oslobađanju prostora Bosanske Posavine. Treće spomenobilježje podignuto je u Jenjiću 2002. godine u čast i zahvalu poginulim mještanima u Domovinskom ratu te u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Na području Vidovica nalazi se još nekoliko pojedinačnih spomenploča kojima su obilježena mjesta pogibije pojedinaca«, rekao je Matanović, koji je u selu i predsjednik mjesne zajednice. Prije i poslije rata do mirovine je radio u svojoj struci kao veterinarski tehničar te ističe da je prije rata u Vidovicama bilo 700 registriranih krava, a danas na žalost nema ni jedne. Kako je poput mnogih u Vidovicama odrastao u brojnoj obitelji uz sedmero braće i sestara, imali su veliku kuću, koju su obnovili. Budući da u njoj živi sam, odlučio ju je prenamijeniti u dom za starije. U nedjelju pred početak korizme stigao je i prvi korisnik Anto Ivkić, a dovezao ga je sin Ilija koji živi i radi u Austriji. Kako se zgrada dječjega vrtića ne upotrebljava jer nema djeca, sudeći po većem broju starijih, koji žive sami, zasigurno će im dobro doći dom za starije u njihovu selu.
