Hrvatska, uz Češku, prednjači po broju srednjoškolaca upisanih u strukovne škole – njihov je udio 70 posto naspram 30 posto gimnazijalaca. Plan je mjerodavnoga ministarstva da se u dogledno vrijeme ti omjeri barem donekle pokrenu, odnosno da se broj učenika upisanih u gimnaziju poveća na 40 posto, navodi za Slobodnu Dalmaciju Marijana Cvrtila. Učenici koji završe gimnaziju doista nemaju nikakvu specifičnu struku i bez odlaska na fakultet nisu previše konkurentni na tržištu rada. Što uopće mogu bez fakulteta, kakva im je budućnost u tom slučaju, mogu li se igdje zaposliti s kvalifikacijom »maturant gimnazije«?
U situaciji kada vapimo za radnom snagom svaka »ruka«, pa i onih koji su imali potencijal za visoko obrazovanje, ali ga nisu iskoristili, čini se dobro dođe. Brojke govore sljedeće: doista najveći broj završenih gimnazijalaca upisuje visoka učilišta – konkretno prema bazi ŠeR (Školski e-Rudnik) MZO-a, od 10 733 maturanata gimnazija koji su lani polagali državnu maturu (a ona je za gimnazijalce obvezna) njih čak 92,62 posto upisano je na neki studij. A što s onih 800-tinjak koji nisu? Jasno, to ne isključuje mogućnost da sreću na fakultetima ne će potražiti ove ili nekih sljedećih godina, kao što s druge strane ne možemo isključiti mogućnost da neki student ne će odustati od fakulteta.
Masakr nad nadgrobnim spomenicima i posmrtnim ostatcimac
Žalosno je da još nema odredbe, ili kako piše Sandi Vidulić u Slobodnoj Dalmaciji, da je Sustipan osjetljivo područje, poznato kao groblje splitskih predaka, gdje još ima pokopanih. A isti prostor, iako uz negodovanje, i dalje će se upotrebljavati kao prostor za muzičke i ostale zabave elektroakustičnih uređaja. Naime, groblje Sustipan vodi se pod društvo »Park šume Marjan«, što ne bi smjelo. Premda je za vrijeme socijalističke Jugoslavije Split doživio svoj najveći razvoj kao grad, piše Vidulić, bilo je i nekih mračnih razaranja. Najgore od njih bilo je rušenje staroga groblja Sustipan, koje je jedno od najljepših na tom dijelu Jadrana. Na njemu su pokopani mnogi Splićani, zajedno s velikanima, a groblje je doživjelo sramotni kraj nakon što je 1959. odlučeno da se potpuno uništi. O tome je pak zadnju riječ donijela struka koju je sazvao NO Općine Split. Oni su zaključili da sustipanski poluotok treba urediti kao slobodan prostor, odnosno park u kojem nikakve fizičke strukture ne smiju ometati slobodno kretanje. A to je značilo masakr nad nadgrobnim spomenicima, ali i posmrtnim ostatcima. Posmrtni su ostatci prenošeni u zajedničku raku na novom groblju na barbarski najprimitivniji način. Pri kopanju i rušenju podzemnih dijelova grobnica upotrebljavan je dinamit te su oštećivani i uništavani stoljetni čempresi.
Tako su u proljeće 1961. godine sa Sustipana uklonjena čak 74 čempresa pod izgovorom da ih je zbog nebrige napao opasni nametnik potkornjak – napisao je Goran Borčić u knjizi »Povijest pisana svjetlom« koja donosi opsežnu fotodokumentaciju splitske povijesti. Premda je tadašnji ravnatelj Muzeja grada Splita dr. Duško Kečkemet, koji se tih godina usprotivio rušenju groblja, trudio da se očuvaju prekrasni primjerci željeznih ograda, oni su odneseni na staro željezo. Skulpture su obarane konopcima, a i nadzemni dijelovi grobnica dinamitom. Manji je broj grobnih skulptura prenesen u Muzej grada Splita zaslugom prof. Kečkemeta, zapisao je Borčić. Grad Split ovih je dana objavio javni poziv za organizaciju događanja na Sustipanu, a Vidulić se prisjetio tih bolnih uspomena jer su neki gradski vijećnici doveli u pitanje namjeru da se održavaju manifestacije na Sustipanu. Naime ta lokacija uvrštena je među 29 mjesta u gradu gdje je dopušteno prekoračenje buke. Na javnom savjetovanju gradski vijećnik Srđan Marinić zatražio je da se Sustipan izbriše s liste tih lokacija. Njegov je argument da je riječ o zaštićenom području kulturno-povijesne cjeline Sustipana, ali i groblju koje datira iz 1828. godine.
Primjedbe nisu usvojene
»Na Sustipanu je pokopano oko 60 tisuća ljudi, a još se na Sustipanu nalaze posmrtni ostatci oko 30 tisuća umrlih, među kojima i velik broj predaka naših živućih sugrađana. Primjedbu dajem kao osoba kojoj su baka i drugi predci pokopani na Sustipanu i ne zna se sa sigurnošću jesu li posmrtni ostatci još na Sustipanu ili su prebačeni u zajedničku grobnicu na Lovrinac. Držim da se Sustipanu treba vratiti dostojanstvo i pijetet i odnositi se prema njemu kao mjestu skrušenosti, kontemplacije, memorije, uspomena i uopće kao mjestu iskazivanja poštovanja prema sustipanskim pokojnicima i pokojnicima uopće, a ne nakon sramotnoga rušenja 1959/60. spomengroblje Sustipan i službeno proglasiti zonom za održavanjem manifestacija«, naveo je Marinić.
Društvo Marjan, kojemu je Marinić na čelu, zatražilo je da se ta lokacija izbriše s popisa istim argumentima. Međutim primjedbe nisu usvojene. Objašnjenje je bilo da na području park-šume Marjan ne postoji zakonska zaprjeka zbog koje se ne bi dopustila mogućnost javne priredbe koja uključuje upotrebu elektroakustičnih uređaja. Zaključeno je da je »Sustipan osjetljivo područje, međutim jednako tako je sada steklo tradiciju glazbenih događanja«.
