U ožujku 2014. godine obratio sam vam se zbog primanja sv. pričesti na ruku i vi ste u Glasu Koncila potvrdili da na to imam pravo prema crkvenim propisima. Ove sam godine sudjelovao na Teološko-pastoralnom tjednu. Kardinal Vinko Puljić 23. siječnja predvodio je euharistijsko slavlje, a 24. siječnja biskup Ivica Petanjak i hostiju sam bez problema dobio na ruku. Na Stepinčevo 10. veljače u Krašiću sam primio hostiju na ruku od vladike mons. Nikole Kekića. To, međutim, nije normalno u Katoličkoj Crkvi, kako mi potvrđuje sljedeći slučaj. Kad sam 4. veljače hodočastio s vjernicima Jastrebarskoga i Velikogoričko-odranskoga dekanata u Krašić, euharistijsko je slavlje predvodio prečasni Đuro Sabolek, a pričest je zbog mnoštva vjernika dijelilo više svećenika. Ja sam bio u redu koji je pričešćivao jedan od svećenika. On mi je rekao da mi hostiju može samo položiti na jezik, a ne na ruku. To me je jako pogodilo. Isti sam slučaj doživio prošloga ljeta u jednom turističkom mjestu u Hrvatskom primorju gdje je crkva bila prepuna stranih turista. Turisti iz različitih europskih zemalja zbog toga su svećenikova ponašanja ljuti napuštali crkvu. Kakvu sliku o Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj dajemo strancima? Ono što me sada jako zanima jest pitanje zbog čega crkveni propisi ne vrijede za sve svećenike i vjernike jednako ili, drukčije formulirano, zbog čega neke svećenike u naše vrijeme higijenske zahtjevnosti ne obvezuju crkveni propisi, odnosno s kojim se pravom oni izuzimlju od njih? Zar nije u Katoličkoj Crkvi moguć konsenzus u svezi s tim pitanjem?
Čitatelj M. J.
Opet ćemo ponoviti: u Katoličkoj Crkvi vjernici se mogu i smiju pričestiti na dva načina. Jedan je pričest na usta, koju prakticira velik broj vjernika, a drugi je na ruku. »Crkva uvijek potiče na pobožno i savjesno ophođenje s hostijom, a svećenik je dužan pripaziti da se hostija doista pred njim i konzumira, kako ne bi došlo do zloporaba«, istaknuli smo u jednom od svojih prethodnih odgovora i tomu nemamo što dodati. Toga bi se trebao držati svaki svećenik u redovitim okolnostima.
Iz onoga što nam pišete zaključujemo da je svećenik na vašem hodočašću u Krašić odlučio ne dijeliti pričest na ruku možda zbog velikoga broja vjernika i zbog moguće zloporabe. Možda zbog svoje bojaznosti. Ali, to je samo naš zaključak koji ne utječe, niti ne mijenja crkvenu praksu da se pričest može primiti i na ruku, a ne samo na usta. Isto vrijedi i za slučaj koji navodite iz Hrvatskog primorja: možda je i tamo svećenik – baš zbog puno nepoznatih turista – odlučio odstupiti od prakse zbog bojazni od zloporabe. Opet ponavljamo: to je samo naš zaključak. Praksa bi svagdje, gdje je god to moguće, morala biti ista, a tamo gdje postoji bilo kakva bojazan od oskvrnjivanja i zloporabe Tijela Kristova svećenik bi prije pričesti mogao naglasiti da će se pričest dijeliti isključivo na usta, kao što to svećenici uobičajeno učine na misama na kojima vjernike pričešćuju pod obje prilike, umakanjem kruha u vino, pa se pričest i može primiti samo na usta.
Od toga ne bismo ipak trebali praviti svojevrsni »crkveni slučaj«, niti bismo to trebali stavljati u neki pogubno loš kontekst po sliku Crkve u Hrvatskoj među vjernicima drugih naroda. No dobro je da potičete na razmišljanje i da želite dobro svojoj, to jest našoj zajedničkoj Crkvi i da se brinete i o njezinoj slici u javnosti, što bi i trebala biti dužnost svakoga vjernika koji životom mora svjedočiti i potvrđivati ono što govori.
