Stalna tema Hrvatske je iseljavanje koje još ne jenjava. Tomu je pogodovalo sve manje administrativnih teškoća u prelasku granice, a kako je u cijelom svijetu nastupila koronakriza, iseljavanje se povećava i zbog potrebe za radnom snagom. Marijana Cvrtila u Slobodnoj Dalmaciji navodi da bi možda mladi i ostali u Hrvatskoj kad bi netko sustavno i ozbiljno radio na rješenjima koja bi im jamčila egzistencijalnu sigurnost, poput osiguranja stambenih uvjeta, sigurnosti radnih mjesta, dostupnosti vrtića za djecu… Tako gotovo polovica mladih u dobi od 18 do 30 godina (49 posto) priznaje da povremeno ili često razmišlja o odlasku iz Lijepe Naše. Na skali od 1 do 10 svoju želju za odlaskom te procjenu vjerojatnosti da će otići kvalificiraju čvrstom »četvorkom«. Manje se žele iseliti oni koji rade u javnom sektoru (prosječna vjerojatnost 3,1), potom oni koji redovito izlaze na izbore, koji su aktivni u civilnim i vjerskim udrugama, religiozni, a veću želju za iseljenjem iskazali su mladi iz privatnoga sektora (prosječna vjerojatnost 4). Mlade koji su manje skloni iseljavanju riječ Hrvatska asocira na ljepotu i domovinu.
Hrvatska je i zemlja rekorder prema broju mladih koji dugo žive s roditeljima, čak 51 posto djevojaka i mladića u dobi od 18 do 30 godina još je u kućanstvu na »majčinoj kuhinji«. Ipak mladi Hrvati htjeli bi imati i više djece od današnjega prosjeka, to jest njihova je želja imati više od dvoje djece (prosječno 2,4 djeteta), ali na putu im stoje brojne otegotne okolnosti.
I mnoge druge pojedinosti donose rezultati zanimljiva istraživanja »Motivacija mladih za migracijom i zasnivanjem obitelji« koje je udruga Svjetski savez mladih Hrvatska (SSMH) provela krajem prošle godine, na uzorku od 660 djevojaka i mladića u dobi od 18 do 30 godina s prebivalištem u Hrvatskoj.
Zvuči iznenađujuće, ali rezultati istraživanja pokazali su da je politička participacija mladih ipak ohrabrujuća – 58 posto ispitanika uvijek glasuje na parlamentarnim izborima, 65 posto uvijek na predsjedničkim izborima, 60 posto na lokalnim, a broj onih koji nikada ne glasuju kreće se između samo sedam i devet posto, ovisno o vrsti izbora. Čak 88 posto mladih vjeruje da bi bilo bolje kada bi više građana izlazilo na izbore. Istraživanjem se utvrdilo da mladi koji češće glasuju na izborima imaju manju želju za iseljavanjem. Prema tome, jedan od čimbenika iseljavanja svakako bi mogla biti politička apatija, odnosno nedostatak vjere da mogu u društvu nešto promijeniti i popraviti. Istraživanje je pokazalo i da mladi koji imaju više braće i sestara žele sami imati više djece, a oni koji imaju članove obitelji u dijaspori vjerojatnije će se iseliti.
Rezultate istraživanja komentirao je i doc. dr. Marin Strmota, demograf sa zagrebačkoga Ekonomskoga fakulteta i pročelnik Odjela za demografiju Matice hrvatske, koji je upozorio da su demografski procesi u Hrvatskoj u posljednjih trideset godina izrazito negativni te da nema više opravdanja za to. »Zastrašujući je trend nezainteresiranosti mladih za politiku, što bismo mi u Dalmaciji rekli ‘štufaju se’. (…) U nas raste udio staroga stanovništva i političari se više na njih usmjeravaju jer donose više glasova na izborima«, rekao je dr. Strmota.
Znanstvena savjetnica na Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu dr. Sanja Klempić Bogadi iznijela je kako se u zadnjih deset godina iz Hrvatske iselilo oko tristo tisuća ljudi, od kojih je četvrtina mladih. »U ovom istraživanju vidim tračak optimizma u tome što je onih koji se sigurno žele iseliti oko 13 i 14 posto. Međutim, zabrinjava da 22 posto mladih često razmišlja o migraciji. Naime, mladi nerado odlaze jer prepoznaju vrijednost života u Hrvatskoj. Previše smo okrenuti idejama da vratimo one koji su otišli. Trebali bismo se više fokusirati na mlade koji su ostali«, rekla je dr. Klempić Bogadi.
Ivan Majstorić iz Svjetskoga saveza mladih pozvao je nositelje vlasti da ulože više napora u provedbu kvalitetnih obiteljskih politika, koje će mladima omogućiti bolje uvjete za ostanak u Hrvatskoj i osnivanje obitelji, s posebnim naglaskom na potporu roditeljstvu, formalnu skrb o djeci te usklađivanje obiteljskih i poslovnih obveza. »Nositelji vlasti moraju se više zauzimati za učinkovitiju tranziciju mladih na tržištu rada, bolje radne uvjete mladih i odgovarajuće rješavanje stambenoga pitanja mladih obitelji«, poručio je Majstorić. Domagoj Dalbello, također iz SSMH-a, kaže da se ispitivalo koliko su politička participacija, društvene aktivnosti, dob iseljavanja od roditelja, broj braće i sestara, religioznost i drugi čimbenici povezani sa željom mladih za iseljavanjem i imanjem djece. »Naše je istraživanje upravo potvrdilo pojavu kojoj svjedočimo već godinama, a to je da znatan broj mladih ozbiljno razmišlja o odlasku, a nažalost, u velikom broju zaista i odlaze. Bitno je razumjeti da mladi ne odlaze impulzivno, nego da je to nešto o čemu razmišljaju i razmatraju opcije prije nego što odu«, rekao je Dalbello. Dodao je i da želja da u prosjeku imaju više od dvoje djece pokazuje kako mladi roditeljstvo ne odbacuju jer ga ne žele, nego zato što postoje otežavajuće okolnosti s kojima se suočavaju i s kojima se svakako kao društvo moramo suočiti i ponuditi rješenja.
