U paničnom iščekivanju novoga pandemijskoga vala koronavirusa rijetki primjećuju cunami odgođenih terapija, operacija i dijagnostičkih postupaka u bolnicama širom svijeta. Opsesija izravnavanjem epidemiološke krivulje, kako bi se sustav zdravstva održao funkcionalnim i spriječio njegov kolaps, uzrokuje štetu i nepravdu prema stvarnim bolesnicima. Ljudi koji boluju od raka, srčani bolesnici, astmatičari, dijabetičari i mnogi drugi uskraćeni su za nužne posjete liječnicima, preglede ili zahvate. Mnoge su klinike postale »COVID-19 utvrde« prenamijenjene samo za pristup i liječenje osoba zaraženih koronavirusom. A bolnice otvorenoga modela nisu privlačne kroničnim bolesnicima jer se mnogi boje da će se u njima zaraziti koronavirusom. U nedostatku »standardnih« pacijenata mnogi odjeli rade smanjenim kapacitetom, a liječnici nemaju (previše) posla. Liste su se čekanja povećale za nekoliko mjeseci, otkazani su milijuni specijalističkih i konzilijarnih pregleda, odgođene rehabilitacije, zabranjeni su posjeti pacijentima…
U svakom slučaju događa se upravo ono što se namjeravalo izbjeći – neravnomjerno opterećenje zdravstvenoga sustava, neučinkovitost i loša koordinacija te ugroženo zdravlje velikoga dijela bolesnika. Rezervacija i spašavanje bolničkih kreveta za ljude zaražene virusom SARS-Cov-2 izravna je prijetnja običnim bolesnicima.
Nedavno su u Njemačkoj kardiolozi i onkolozi objavili podatke prema kojima je u posljednja tri mjeseca polovica njihovih pacijenata otkazala dogovorene termine, uključujući ljude s teškim kardiovaskularnim poremećajima i one s težim oblicima tumora. Gerd Nettekoven, potpredsjednik njemačke udruge za rak (Deutsche Krebshilfe), upozorava da je situacija medicinski neopravdana: »Moramo poći od činjenice da zbog pandemije koronavirusa nije obavljeno pedesetak tisuća operacija na pacijentima koji boluju od raka. Bojim se da se stvorio veliki val odgođenih terapeutskih i dijagnostičkih mjera, što može dovesti do teškoga stanja kod mnogih pacijenata.«
Slični podatci iz Svjetske organizacije za moždani udar (WSO) potvrđuju masovan prekid odlazaka u ordinacije pacijenata koji su imali moždani udar ili prolazne ishemijske atake. Radi se o 50 – 70-postotnom padu u 100 država svijeta! 14 milijuna ljudi svake godine umire od moždanoga udara, a 50 milijuna onih koji prežive napad ima trajna oštećenja. Obje će se brojke, zbog pandemijskoga kaosa i nametnutoga straha, povećati već ove godine.
Nestašicu pacijenata bilježi i Australija. Više od 50 posto onkoloških i srčanih bolesnika odustalo je od odlazaka u bolnice, a znatno je pao broj poziva za hitnu pomoć. Situaciju dobro opisuje Dion Stub, profesor koji radi na hitnom prijemu u Victoriji: »Svjedoci smo dramatičnoga pada broja dolazaka u hitne ambulante, a prijave bola u prsima gotovo su nestale. Na odjelima za kardiologiju prilična je tišina, sve je manje kirurških zahvata i hitnih slučajeva.« Profesor Stub tvrdi da se srčani napadi i dalje pojavljuju, ali ljudi ostaju unutar svojega doma, ne želeći opteretiti čekaonice u bolnicama i ne želeći riskirati zarazu koronavirusom.
Alarmantni podatci dolaze i iz Sjedinjenih Država gdje liječnici upozoravaju da preventivnih skrininga gotovo više nema. Broj pregleda grlića maternice (papa-test), mamografija, kolonoskopija, ali i biopsija smanjen je za 86 do 94 posto u mnogim saveznim državama. Nedolazak pacijenata u bolnice nije samo dojam liječnika, nego o tome postoje objavljeni i znanstveni radovi. Najnoviji je primjer studija objavljena u časopisu »Lancet« u kojoj britanski autori upozoravaju da je broj prijema bolesnika s akutnim koronarnim sindromom smanjen za pet tisuća tijekom pandemije (Lancet, 14. 7. 2020.). To zapravo znači da su pacijenti »nestali«. Ili, kako govore autori studije: »Smanjeni broj očekivanih pacijenata vjerojatni je razlog povećanih smrtnih slučajeva izvan bolnice, dugoročnih komplikacija miokardijalnih infarkta i propuštenih prilika da se poduzmu sekundarni preventivni zahvati za ljude s koronarnim srčanim bolestima.«
Dugotrajni neželjeni učinci borbe protiv pandemije, dakle, već postaju vidljivi, zdravstvena cijena postaje (pre)visoka, kolateralne žrtve se zbrajaju… Političko inzistiranje na spašavanju zdravstvenoga sustava od raspada, prisiljavanje zaraženih koronavirusom na bolnički smještaj i pretjerana usmjerenost (diskriminacija?) na samo jednu vrstu pacijenata mogu uzrokovati više štete nego koristi.
