Na 6. sjednici Hrvatskoga sabora 17. studenoga donesen je zaključak da se prihvaća prijedlog zakona o poljoprivrednom zemljištu. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja upućena su tada predlagatelju, Vladi Republike Hrvatske, radi pripreme konačnoga prijedloga zakona (103 glasa »za«, 19 »protiv«, 4 »suzdržana«). Taj prijedlog zakona i aktualne teme u poljoprivredi komentira prof. dr. Tihana Sudarić s Poljoprivrednoga fakulteta u Osijeku, stručnjakinja za agroekonomiku, gospodarstvo, agrarnu i ruralnu politiku. Kao (ko)autorica objavila je 60 radova te je sudjelovala na 50-ak domaćih i inozemnih znanstveno-stručnih skupova. Udana je i majka dvoje djece, Mateja i Tina.
PROF. DR. SUDARIĆ: Hrvatska poljoprivreda nalazi se u nezavidnom položaju. Zakon o poljoprivrednom zemljištu jedan je od najvažnijih zakona u resoru poljoprivrede i stoga mu treba sustavno pristupiti. Trenutačno vrijedeći Zakon o poljoprivrednom zemljištu iz 2015. bio je već u početku medijski negativno eksponiran i nije doveo do odgovarajućih pozitivnih pomaka. Naime, prisutna je neučinkovitost Zakona koja se ogleda u sve manjoj uporabi poljoprivrednoga zemljišta, odnosno smanjenju površina i plodnosti toga ograničenoga i teško obnovljivoga resursa. Novi prijedlog Zakona o poljoprivrednom zemljištu donosi neke promjene i na prvi pogled pozitivne pomake k malom poljoprivredniku, domicilnom poljoprivredniku i relativno mladom poljoprivredniku. Naime, cilj izrade prijedloga novoga zakona o poljoprivrednom zemljištu jest smanjenje administrativnih zaprjeka u smislu potrebne dokumentacije kako bi se olakšalo raspolaganje poljoprivrednim zemljištem, omogućio ostanak ljudi, pogotovo mlađe populacije u ruralnim područjima, okrupnjavanje zemljišta, stavljanje u funkciju zapuštenoga poljoprivrednoga zemljišta i državnoga poljoprivrednoga zemljišta koje nije u funkciji poljoprivredne proizvodnje. Posebnost je novoga zakona da predviđa i izdvajanje iz šumsko-gospodarske osnove zapuštenoga poljoprivrednoga zemljišta koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji u zakup ili prodaju, što bi trebalo utjecati na povećanje obradivoga poljoprivrednoga zemljišta, posebno u općinama i gradovima koji nemaju raspoloživoga poljoprivrednoga zemljišta. Novim prijedlogom zakona pokušat će se osigurati pravednija raspodjela poljoprivrednoga zemljišta, a vrijeme će pokazati hoće li to stvarno tako i biti.
PROF. DR. SUDARIĆ: »Ekonomska kriza nije toliko jaka ak’ ste u seljaka« rečenica je koja govori kako je poljoprivrednik uvijek imao komad zemlje i kako je i u vrijeme najvećih kriza mogao sebi i svojoj obitelji priskrbiti ono osnovno, a to je – hrana. Poljoprivredno je zemljište stoga izrazito važan nacionalni interes koji mnoge zemlje žele i znaju zaštititi. Slovenija ima odredbu da onaj tko želi kupiti poljoprivredno zemljište mora biti stanovnik Slovenije najmanje pet godina ili da mora imati registrirano poljoprivredno gospodarstvo ili određena ograničenja vezana uz veličinu zemljišta. Moratorij, odnosno zaštita od prodaje poljoprivrednoga zemljišta stranicama u Hrvatskoj traje sedam godina od pristupanja Europskoj uniji. Npr. Poljska je ostvarila moratorij od 12 godina. Mnoge zemlje, poput Mađarske, Rumunjske i Danske, svojim zakonskim odredbama otežavaju ili onemogućuju prodaju zemljišta strancima.
U prijedlogu novoga zakona predviđa se mogućnost dodjele poljoprivrednoga zemljišta na uporabu bez javnoga natječaja trgovačkim društvima kojima je osnivač Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i regionalne samouprave te da se ti korisnici oslobode djelomično ili u cijelosti od plaćanja zakupnine. U zakonu su nedovoljno definirane cijene otkupa i zakupa državnoga poljoprivrednoga zemljišta, kao i razlozi prekida ugovora, koji mogu biti ključni. Kupljene parcele ne smiju se otuđiti 10 godina i moraju se obrađivati sukladno gospodarskom programu, u protivnom ugovor se može raskinuti.
PROF. DR. SUDARIĆ: U Hrvatskoj je izrazito visok udio neobrađenoga poljoprivrednoga zemljišta, što nije slučaj u razvijenim tržišnim ekonomijama. Prosječna veličina korištenoga poljoprivrednoga zemljišta je 5,3 hektara, što nije dovoljno dobro za konkurentsku utakmicu na europskom tržištu. Potrebne su konkretne mjere i programi razvoja. Komasacija odnosno okrupnjavanje poljoprivrednoga zemljišta kao tehnička mjera agrarne politike teško je provediva. Organiziranost poljoprivrednika i povezanost s ostalim značajnim subjektima važni su za razvoj ruralnih područja i poljoprivrede. Poljoprivrednici jedino djelujući udruženo kroz klastere, zadruge, LAG-ove i proizvođačke organizacije mogu okrupniti svoje proizvođačke kapacitete i imati utjecaja na tržištu. Isključivo djelujući zajedno moguće je neposredno utjecati na izradu zakona i pravilnika.
PROF. DR. SUDARIĆ: Deruralizacija i depopulacijski trendovi u posljednjih pet godina sve su izražajniji jer su mogućnosti slobode otvorenih granica velike. Ovi trendovi masovnih odlazaka mladih bili su prisutni i u drugim zemljama članicama, posebno u Rumunjskoj i Bugarskoj, gdje se nakon početnoga vala iseljavanja mladih pojavljuje i povratak. Ako si sami ne pomognemo, nitko ne će. Jedan od velikih problema hrvatske poljoprivrede ogleda se u zaštiti i plasiranju hrvatskoga poljoprivrednoga proizvoda. Osvijestimo se i kupujmo lokalne proizvode, odnosno svojim odlukama o kupnji možemo utjecati na potrošački etnocentrizam koji će zasigurno povećati proizvodnju nacionalnih proizvoda.
PROF. DR. SUDARIĆ: Hrvatsko zadrugarstvo s tradicijom od gotovo 160 godina prolazilo je različita razdoblja, ali je jedno sigurno – opstalo je do današnjih dana. Povijesni razvitak hrvatskoga zadrugarstva bio je turbulentan te je možda donio više slabosti nego prednosti. Poljoprivrednici, pogotovo oni stariji, teško se udružuju i prihvaćaju zadružna načela jer, ne tako davno, njihovi predci imali su negativnih iskustava u vezi sa zadružnom imovinom. Međutim, razvijene zemlje, europske direktive i suvremenija načela donose nove smjernice koje naglašavaju značaj zadružnoga poduzetništva, maloga i srednjega poduzetništva koji je temelj razvitka razvijenih zemalja. Značaj čovjeka, rada, povezivanja i zajedničkoga promišljanja temelj je svake uspješne organizacije. »Nijedan čovjek nije otok, sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio kontinenta, dio zemlje; ako more odnese grudu zemlje, Europe je manje, kao da je odnijelo nekakav rt, posjed tvog prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanjuje mene jer sam obuhvaćen u čovječanstvu; i zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni; tebi zvoni«, glasovite su riječi Ernesta Hemingwaya. Tim riječima možemo biti svi upozoreni da je riječ o našoj zemlji, o našim ljudima, i da nam prodaja strancima našega osnovnoga resursa nije na korist, ni kratkoročnu, a još manje dugoročnu, gdje će nestati nacionalno upravljanje našim dobrima te će našoj djeci, našim mladima biti otežani uvjeti agroposlovanja, gdje je manje vjerojatno da će biti vlasnici i upravitelji, nego će biti podređeni na vlastitoj zemlji, a »netko će drugi« upravljati i njima i osnovnim resursom u poljoprivredi.
Zadružno djelovanje može igrati ključnu ulogu u okrupnjavanju poljoprivredne proizvodnje. U Hrvatskoj su registrirane 1302 zadruge sa 21 462 zadrugara i 2744 zaposlenika, odnosno 0,17 posto ukupnoga broja zaposlenih. Prosječan broj zaposlenih u zadrugama je 2,1, a prosječan broj zadrugara po zadruzi je 16,5. Zadruge ukupno ostvaruju godišnji prihod od 1,6 milijarda kuna, što čini oko 0,5 % BDP-a. U Europskoj uniji zadruge u prosjeku imaju 600-tinjak članova po zadruzi te je prosječan broj zaposlenih 22, a primjerice u Italiji zadruge sudjeluju sa 10 % u BDP-u. Analiza financijskoga poslovanja zadružnoga sustava i kretanja brojnosti članova i zaposlenika u Hrvatskoj pokazuje da treba nastaviti intenzivno raditi na osuvremenjivanju postojeće zakonske regulative i edukaciji svih sudionika u tom procesu kako bi se zadružno poduzetništvo pokrenulo i prihvatilo kao socijalno i gospodarski održiv model. Hrvatski centar za zadružno poduzetništvo (HCZP) vodi središnju evidenciju zadruga i zadružnih saveza te ima status javne ustanove koja zastupa i usklađuje interese zadruga i zadružnih saveza, prati i analizira podatke u području zadrugarstva, predlaže mjere za njegovo unaprjeđenje, pruža stručnu pomoć zadrugama i zadružnim savezima, organizira i provodi izobrazbe i savjetovanja iz područja zadrugarstva, dakle radi na poslovima unaprjeđivanja i razvoja zadrugarstva u cjelini.
PROF. DR. SUDARIĆ: Obrazovanje, povezivanje struke i poljoprivrede od velike su važnosti u gospodarstvima budućnosti. Primjeri kvalitetnoga obrazovanja postoje u zemljama kao što su Njemačka, Danska, Austrija, Nizozemska ili Švicarska. Naime tamo je prisutan dualni sustav obrazovanja te je izražena fleksigurnost na tržištu rada. Već dugi niz godina prisutna je tradicionalno visoka produktivnost Nijemaca upravo zbog dualnoga sustava obrazovanja koji provode, odnosno sustava koji podrazumijeva formalno obrazovanje u prostoru obrazovne institucije, ali istodobno i drugi oblik učenja koji je konkretniji i odlučujući, a to je program strukovnoga obrazovanja kod poslodavaca. Naime, stvaranje teoretskih i misaonih temelja potvrđuje se učenjem kroz rad i rješavanjem praktičnih problema istodobno. Upravo iz toga razloga Njemačka ima stopu nezaposlenosti od 4,9 %, nižu od europskoga prosjeka (10,2 %) i nižu od SAD-a (6,2 %). Upravo kroz dualni sustav Njemačka odmah zapošljava mlade, koji vrlo često ostaju na poslu na kojem su se obrazovali. Nezaposlenost mladih u Njemačkoj je 7,8 %, a u Hrvatskoj 41,5 %, što je loš pokazatelj hrvatskoga gospodarstva i jedan od velikih motiva odlaska mladih iz Hrvatske. Formalno, neformalno i informalno obrazovanje temelji su nove ekonomije i agrara jer kroz liberalizaciju i globalizacijske procese dolazi do zaokreta, odnosno promjena koje se mogu označiti kao prijelaz iz agrara visokoga ulaganja u agrar visokoga znanja. Oni koji imaju znanje i informaciju u pravo vrijeme najbrže će se prilagoditi tržišnim promjenama.
Prema popisu 2011. godine u analizi formalnoga obrazovanja najznačajnija je srednja stručna sprema (39 %), fakultetsko obrazovanje obuhvaća 12 % radno sposobnoga stanovništva te je s doktoratom znanosti samo 0,2 %. Neformalno obrazovanje odnosi se na različita strukovna usavršavanja te su na Zavodu za agroekonomiku, na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, trenutačno u provedbi tri cjeloživotna obrazovanja – Stručnjak za ruralni razvoj, Upravljanje ruralnim razvojem i Razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnom prostoru. Informalno je obrazovanje najviše zastupljeno u hrvatskoj poljoprivredi. To su znanja i vještine stečene praktičnim iskustvom i dugogodišnjim radom. Naime to praktično iskustvo ima 95,04 % poljoprivrednoga stanovništva te je i taj oblik znanja potrebno odgovarajuće vrjednovati.
PROF. DR. SUDARIĆ: Jedini način da ostanu u Slavoniji jest da ljudi rade. Rečenica je jednostavna, međutim koje su mjere i kako to postići problematika je bez konkretnoga odgovora. Činjenica je da je Hrvatska samodostatna (odnosno zadovoljavamo potrebe vlastitoga tržišta) u samo nekoliko proizvoda (jaja, vino, pšenica, šećerna repa, mandarine). Paradoks je naše ekonomije da imamo veliku nezaposlenost (17,1 %) i velike poslovne mogućnosti gdje ne proizvodimo gotovo ništa. Žalosno je što mladi ljudi odlaze iz Hrvatske, pogotovo iz rodne žitnice kao što je Slavonija. U ovim demografskim kretanjima (koji su se događali i u bližoj ili daljoj prošlosti) odlaze cijele obitelji, odlaze mladi ljudi, ali i njihova djeca. Natalitet nam ima trend opadanja (što je prisutno kod drugih razvijenih zemalja) te su prognoze da će u Hrvatskoj u 2031. godini biti 3 680 750 stanovnika, odnosno da će se od 2001. do 2031. godine broj stanovnika smanjiti za 756 710 ili za 17,1 %. Naime, prosječno svake godine gubit će se 25 220 stanovnika, odnosno svakoga sata bit će gotovo tri stanovnika manje, kako predviđaju neki znanstvenici. Mi sve više starimo, petnaesta smo najstarija nacija u svijetu, mladih imamo sve manje, a uskoro ih ne ćemo ni imati, što će izazvati velik umirovljenički problem. Socijalni sterilitet i poremećenost bračnoga tržišta problemi su mnogih razvijenih ekonomija. Strategija koja će naglašavati multifunkcionalan ruralni razvoj – kroz diversifikaciju gospodarskih aktivnosti – s određenim udjelima integriranoga i ekološkoga proizvodnoga sustava temelj je razvoja hrvatske poljoprivrede. Budućnost je u mladim ljudima, mladim poljoprivrednicima, koji će imati dovoljan motiv da ostanu i rade u ruralnom prostoru. Mnoge zemlje financijski potiču mlade na ostanak ili povratak selu u borbi protiv depopulacije. Mladi poljoprivrednici Programom ruralnoga razvoja 2014. – 2020. također mogu biti poticani ako zadovoljavaju određene kriterije s određenim mjerama, ali nažalost to nije dovoljno, hitno je potreban povratak selu, odnosno ulaganje u budućnost sela, gdje će se mladima omogućiti rad i pristojan život.
