Poljska, srednjoeuropska zemlja, zbog nešto više od tisuću kilometara razdaljine između Zagreba i Varšave, relativno daleka, Hrvatima – tako bliska. Poljska, u ranom srednjem vijeku zemlja i Bijelih Hrvata, danas u 21. stoljeću zemlja čije stanovnike Hrvatska otvoreno i rado prima. Poljska – kolijevka velikana ljudskoga uma i duha: sv. pape Ivana Pavla II., nobelovaca Wladyslawa Reymonta i Czeslawa Milosza, Jozefa Pilsudskoga, sv. Maksmilijana Kolbea, Henryka Sienkiewicza, kneza Mješka I., Fryderyka Chopina, Kazimira III. Velikoga, Marije Sklodowske-Curie, Lecha Walese, sv. Edith Stein, Nikole Kopernika, Andrzeja Wajde, Jana Matejka, sv. Kazimira i brojnih drugih. Budući da su odnosi između Poljske i Hrvatske te poljskoga i hrvatskoga naroda međusobno isprepleteni i mnogostruko prebogati u povijesti i sadašnjosti, o njima može nešto reći, svakako, najmjerodavniji poljski sugovornik u Hrvatskoj, izvanredni i opunomoćeni veleposlanik Republike Poljske u Republici Hrvatskoj, Njegova Ekscelencija Andrzej Jasionowski. Budući da je tek odnedavna preuzeo veleposlaničku dužnost, uredništvo i čitatelji »Glasa Koncila« kratkim razgovorom, na koji je, treba istaknuti, odmah pristao, žele mu dobrodošlicu u Lijepoj Našoj.
Rođen je g. 1964. u Lodzu, gdje je studirao pravo i kulturne studije na tamošnjem sveučilištu, a g. 1991. završio je Fakultet prava i administracije Sveučilišta u Varšavi, specijaliziravši međunarodno javno pravo. Od 1991. do 1992. kratko je bio zaposlen u Ministarstvu prometa i morskoga gospodarstva te Uredu za državnu sigurnost.
U Ministarstvu je vanjskih poslova od 1992. godine, kada odlazi u Veleposlanstvo Republike Poljske u Lagosu kao zamjenik trgovinskoga atašea sve do 1994. Od 1995. obnašao je dužnost konzula u Veleposlanstvu Republike Poljske u Alma Ati, a g. 1997. premješten je u Generalni konzulat Republike Poljske u Stockholm na funkciju konzula. Nakon povratka u Poljsku 2000. godine započeo je s radom u Odjelu za poljsku dijasporu Ministarstva vanjskih poslova, a g. 2001. imenovan je činovnikom državne službe. Potom odlazi u Veleposlanstvo Republike Poljske u Helsinki, gdje je vodio konzularni odjel. Nakon povratka u Poljsku 2006. godine postavljen je za voditelja Odjela za konzularna pitanja i poljsku dijasporu sve do 2008. kada preuzima dužnost voditelja disciplinske komisije Ministarstva vanjskih poslova. Od 2009. do 2014. bio je poljski veleposlanik u Republici Srbiji, nakon povratka u domovinu bio je zamjenik voditelja Odjela za konzularna pitanja, a nakon toga i voditelj. Od 2016. do kraja 2017. godine bio je glavni tajnik službe vanjskih poslova, a od 1. siječnja 2018. g. obnaša dužnost veleposlanika u Republici Hrvatskoj. Odlukom predsjednika Republike Poljske od dana 20. lipnja 2017. dodijeljeno mu je odlikovanje Križ slobode i solidarnosti. Tečno govori engleski i ruski jezik, a hrvatskim se jezikom služi samostalno.
Za početak, na zamolbu da ukratko navede nekoliko povijesnih i sadašnjih poveznica između Poljske i Hrvatske, spomenuo je nekoliko vrlo zanimljivih, široj hrvatskoj javnosti, vjerojatno, i nepoznatih: »Čini mi se da nas povezuje više toga nego što smo svjesni. Vrlo slični svjetonazori posljedica su zajedničkoga povijesnoga podrijetla. Oba naša naroda dio su obitelji slavenskih naroda. U Poljskoj i Hrvatskoj dominantna je katolička vjera, a papa Ivan Pavao II. za nas je simbolična ličnost. U sklopu Habsburške Monarhije također se našao dio Poljske, a u samom Zagrebu pronalazimo tragove osoba povezanih s Poljskom. Uzmimo za primjer Adolfa Mošinskoga, gradonačelnika Zagreba od 1892. do 1904. godine, za čijega se mandata izgradilo Hrvatsko narodno kazalište, vrlo slično krakovskomu kazalištu ‘Juliusz Slowacki’. Poljske korijene također nalazimo u životopisu Slavoljuba Penkale, velikoga hrvatskoga inovatora.
Obje naše države danas su sastavni dio Europske unije i NATO saveza, a naši politički i gospodarski odnosi na najvišoj su razini u dosadašnjoj povijesti, što naravno ne znači da nema mjesta za napredak. Htjeli bismo pojačati gospodarsku suradnju, pokrećemo suradnju u sklopu Inicijative triju mora, planiramo razviti transportne i energetske veze. Tim pitanjima namjeravam posvetiti svoj veleposlanički mandat.«
Veleposlanik Jasionowski složio se s prijedlogom da se razgovor nastavi oslanjajući se na povijest, ali koja je aktualizirana nedavnim izmjenama zakona o Institutu narodnoga sjećanja, što je naišlo na kritičke tonove u nekim sredinama, čak bi se moglo reći i svojevrsni nemir u Izraelu: »Poljska se već dugi niz godina bori s neistinitim i štetnim nazivima kao što su ‘poljski koncentracijski logori’ ili ‘poljski logori smrti’. Logore su osnivali njemački nacisti, a Poljaci, Židovi, Rusi i drugi narodi bili su njihovi zatvorenici. Za pomaganje progonjenim Židovima u okupiranoj Poljskoj prijetila je smrtna kazna za cijelu obitelj. Danas smatramo junacima one koji su toliko riskirali u želji da pomognu. To ne smijemo zaboraviti, iako je od završetka rata prošlo više od 70 godina.
Izmjenom zakona o Institutu narodnoga sjećanja iz javnoga se prostora namjeravaju izbaciti upravo svi ti netočni izrazi kao što je ‘poljski logor smrti’. Međutim, time se ne opstruira rad povjesničara.«
Dakako da se samo od povijesti ne može živjeti, pa uzevši u obzir staru latinsku: »Primum vivere…«, zamoljen je za nekoliko osnovnih podataka o poljsko-hrvatskim gospodarskim pokazateljima i razmjeni.
»Poljsko-hrvatska gospodarska suradnja na prilično je dobroj razini, no čini mi se da pravi zamah tek slijedi. Snažan impuls tomu bilo je pristupanje Hrvatske Europskoj uniji 2013. g., što je dovelo do ukidanja mnogih zaprjeka gospodarskoj suradnji. U 2017. godini naša su gospodarstva ostvarila promet veći od milijardu eura, a godišnja dinamika izvoza i uvoza je dvoznamenkasta. Svjedočimo zanimanju ulagača; u Hrvatskoj su prisutne poljske tvrtke, među kojima su ‘OT Logistics’ (prijevoz i špedicija), ‘CCC’ (lanac trgovina obućom), ‘Reserved’ (lanac trgovina odjećom), ‘Press glass’ (proizvođač stakla) i mnoge druge. Najveći hrvatski investitor u Poljskoj je grupa ‘Orbico’.
Poljska se jako brzo razvija, znatno iznad prosjeka Unije. Rast BDP-a za prošlu godinu iznosio je oko 4,5 posto, a nezaposlenost je na rekordno niskih 6 posto.
Imamo idealne uvjete za suradnju u energetskom sektoru. Planirani LNG terminal na Krku postat će krajnja južna točka energetskoga koridora sjever – jug, a modernizacijom željeznica moći će se u potpunosti iskoristiti potencijal tzv. prometnoga koridora Baltik – Jadran. Poljska kao i Hrvatska zainteresirane su za projekt Via Carpatia kojim će se povezati baltičke države sa srednjom Europom i Balkanskim poluotokom.«
Nije nikakvo otkriće da je Poljska pravo poljoprivredno čudo jer je u kratkom razdoblju uspjela učetverostručiti poljoprivrednu proizvodnju, pa budući da Hrvatska u tome uglavnom nazaduje, zamoljen je da ukratko otkrije »tajnu« toga uspjeha:
»Poljoprivredni i prerađivački sektor uistinu je vrlo snažan i konkurentan na europskim tržištima. Među najvećim smo proizvođačima peradi i mliječnih proizvoda. Prerađena hrana također je važan izvozni proizvod. U tom sektoru Poljska više izvozi nego uvozi. Nekoliko čimbenika pridonijelo je takvu razvoju: tradicionalna poljoprivredna kultura, potpora Europske unije, modernizacija poljoprivrednih gospodarstava, strane investicije i promocija. Čak i u vrijeme socijalizma postojao je snažan privatan poljoprivredni sektor usprkos tomu što je cijela industrija bila nacionalizirana.
Bez obzira na to, u poljoprivredi također imamo ozbiljne izazove kao što su nuždan rast produktivnosti te uvođenje inovativnih tehnologija.«
Za Hrvatsku je, svakako, zanimljivo predviđanje hoće li se uzlazni trend dolaska Poljaka u Hrvatsku u turističkoj sezoni nastaviti.
»Prošle smo godine oborili još jedan rekord u nizu u broju dolazaka poljskih turista na hrvatsku obalu. Prema službenim je podatcima blizu milijun naših sunarodnjaka posjetilo Hrvatsku, a prema našim je procjenama taj broj daleko veći. Očekujem da će nadolazeću sezonu pratiti daljnji rast, i to za nekoliko posto. Poljaci cijene prirodne ljepote Hrvatske, toplo i čisto more, obilje sunca i dobru hranu. Naši turisti često naglašavaju srdačan odnos Hrvata prema Poljacima. Htjeli bismo također pobuditi zanimanje Hrvata za posjet našemu kraju: Krakovu, Gdanjsku, Varšavi. Raste broj dolazaka u Poljsku, što također možemo zahvaliti razvoju zračne povezanosti za koji je zaslužan poljski prijevoznik LOT.«
U razgovoru s tako uglednim diplomatsko-političkim dužnosnikom teško je zaobići vrlo aktualnu temu, koja zaokuplja gotovo cijeli svijet – problem izbjeglica iz islamskih zemalja, koji preplavljuju Europu. Na upit kakvo je poljsko službeno stajalište o tome veleposlanik Jasionowski odgovara:
»Poljska nastoji pomagati potrebitima u skladu sa svojim mogućnostima, prije svega na samom izvorištu problema, te godišnje izdvaja oko 600 milijuna eura za razvojnu pomoć u više regija svijeta. Vrlo su aktivne također poljske humanitarne organizacije. Na forumu Europske unije izražavamo neslaganje s mehanizmom automatske raspodjele izbjeglica zbog mogućih negativnih društvenih posljedica takva postupka te nedostatka mogućnosti učinkovite zaštite pred nekontroliranim priljevom ekonomskih imigranata.«
Mnogima je danas jasno da se Europa temeljito promijenila i poprilično je, jednako kao i EU, uzdrmana, pa je vrijedno čuti i veleposlanikovo mišljenje o njihovoj budućnosti:
»Budućnost Europske unije za Poljsku je temeljno pitanje. Sudjelujemo u raspravi o toj temi podržavajući rješenja korisna s gledišta ravnomjernoga razvoja cijele Unije. U tom smislu također nastojimo barem djelomično predstavljati nove zemlje članice koje imaju slične probleme i potrebe. Europska unija nalazi se pred nekoliko velikih izazova, među kojima su Brexit, migracijski pritisak, demografski problemi, islamski terorizam. Vrlo je važno pitanje za budućnost Unije sve manja konkurentnost gospodarstva EU-a naspram Kine i SAD-a. U tijeku je isto tako rasprava o modelu suradnje kakav želimo u okviru Unije u budućnosti: model neovisnih država ili povezanije federacije? Rješenju tih problema moramo pristupiti racionalno uzimajući u obzir specifičnosti pojedinih država članica. Važna je tema s gledišta Poljske i Hrvatske strategija širenja EU-a na zemlje zapadnoga Balkana. Tu imamo vrlo slične poglede u vezi s potrebom za jasnom perspektivom pristupanja država regije. To zahtijeva stabilnost Europe kao cjeline.«
Nadovezujući se na prethodno pitanje, zamoljen je da kao intelektualac iznese svoje mišljenje je li u današnjoj Europskoj uniji, koju su utemeljili osvjedočeni i praktični katolici Schuman, Adenauer, De Gasperi i Delors, ostalo išta od njihove katoličke baštine:
»Europska unija izgrađena je na vrijednostima solidarnosti i poštovanju ljudskih prava – to su univerzalne vrijednosti i djelovanje u skladu s njima daje određeno jamstvo da se vojne tragedije iz prošlosti u našem dijelu svijeta više ne će ponoviti. Sjetimo se da je ideja uske suradnje europskih država proizišla kao odgovor na pitanje o novoj platformi suradnje između mnogih država nakon tragičnih iskustava Drugoga svjetskoga rata. Jača suradnja bila je također katalizator pomirenja agresora i žrtava rata.«
