Psalmi ponekad donose pitanja uz koja vežu i odgovore. Danas se upitao molitelj i pjesnik psalma sljedeće: »K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć?« I brzo je na pitanje odgovorio: »Pomoć je moja od Gospodina koji stvori nebo i zemlju.« U kratkoj krizi odgovor je naravno pronašao u Bogu kojega je očima, premda mu se činio daleko, osjetio u svojoj blizini.
Zanimljive su te oči psalmista. On je oči usmjerio prema brdima. Planine, brda, vrhunci… Upravo su nedostižna mjesta oslonci na kojima čovjek smatra da će doživjeti Božju blizinu. Put u razna svetišta često je popraćen usponom na planine, a ako ih u blizini i nema, čovjek će se potruditi barem postaviti križni put kako bi se uspinjanjem duša penjala bliže Bogu. Psalmist gleda prema brdima. Sigurno u svojoj blizini nema mjesto koje mu pruža smiraj Božji. Gleda u daljinu. Pomislili bi neki da gleda u prazninu. Kao da je negdje neodređeno usmjerio svoje oči, nije izoštrio ni zjenice, nego ih je potpuno opustio, a zatim brzo izustio pitanje: »Odakle će mi doći pomoć?«
Kako je prazan pogled tako čest u ljudskom životu! Nekakav trenutak krize ili veliki val razočarenja ili propali planovi pa se brzo zjenice opuste. Nema se snage krenuti dalje. Nastupa pogled u ponor u kojem se ne vidi kraj. I snažno odjekne pitanje: »Odakle će mi doći pomoć?« I u srcima mnogih odjekuje samo to pitanje, na kraju se svede samo na jednu riječ: »Odakle?« Nestane nada da pomoć postoji, istope se i posljednji trzaji dobre budućnosti, a zjenice ostanu prazne. U njima se samo osjeća odjek: »Odakle?« I na kraju obični muk bez ikakva izlaza.
Psalmist se brzo sabrao. Razmišlja: »Odakle će mi doći pomoć? Ma kakvo je to pitanje? Pa pomoć je moja od Gospodina koji stvori nebo i zemlju!« Oči koje su mu bile usmjerene prema brdima, u potrazi za nekim dalekim iskustvom mističnoga Boga, vraćene su u stvarnost. Kao da govore: »Bog je stvorio nebo i zemlju. Zašto si zagledan u brda, u daljine, u nepremostive klance? Pomoć dolazi od Boga koji je sve to stvorio!« Snažna je bila vjera psalmista. Zjenice mu nisu ostale mutne, nego su se izoštrile na spomen Boga. Kada bi i u današnjim ljudima bilo više takvih snažnih odgovora kao što ih je donio psalmist; ako se čovjek ne bi zadržavao na pitanjima, nego tražio odgovore. I možda najvažnije – umjesto izuzimanja riječi o pomoći, potražio pomoć već u onom što se može vidjeti. Lijepo je to jednoć blaženi Alojzije Stepinac rekao: »Kada vam oduzmu sve, ostaju vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači.«
Ivan Zlatousti taj je redak povezao sa Židovima koji su bili u progonstvu pa su tražili način kako da se u odsutnosti Hrama obrate Bogu. Tumači: »Posvuda vidiš dobit od zatočeništva. Oni koji su bili privrženi svjetovnim stvarima, a povjerovali Asircima i Egipćanima, kao i okruženju zidina i opskrbi novcem, otrgnuvši se od svih njih, utječu se nepobjedivoj ruci. I s uzvišenim umom, otrgnuti od zemaljskih stvari, i nesposobni otići u hram kao inače jer je bio uništen, oni konačno zazivaju Boga s neba. Ali za Boga se kaže da prebiva na nebu; ne kao da je ograničen na neko mjesto. On doista sve ispunjava; ali kao da se odmorio i ostao u tim nebeskim silama.«
Ni kršćanske zjenice nisu pošteđene pitanja. Ponekad se znaju izgubiti u nekakvim sebičnim traženjima Boga. Neki se razočaraju na životne križeve jer su očekivali samo dobivene blagoslove. »Odakle će mi doći pomoć?« odjekuje u srcu svakoga čovjeka. Nitko nije pošteđen toga teškoga pitanja. Ustrajni nalaze odgovore. Kršćanin koji se zna sabrati na udarac težine života, izoštrava svoje zjenice znajući da je Bog sve pobijedio. Lako je odustati. Kada se dignu ruke od traženja odgovora, ako se svaka pomoć prečuje, nada se počinje gasiti.
Bog čeka. On je svoje izrekao. Isus nije u Getsemanskom vrtu ostao u krvavom znoju, nego se obrisao, sabrao svoje misli, vratio učenicima i glasno uzviknuo: »Ustanite, hajdemo!« Njegove zjenice nisu se zadržale na pitanju odakle, nego su se usmjerile na odgovore. Kršćanski put nije besciljno lutanje, opuštene zjenice koje ne znaju dalje, nego je otkrivanje snažnoga odgovora koji odjekuje: »Pomoć je moja od Gospodina!«
Gospodine, pomoći naša, Ti koji si sve stvorio, usmjeri naše oči prema
budućnosti, ne daj da se zaustavljamo na pitanjima koja zamućuju naš pogled, nego daj da vidimo izlaze iz svih teškoća jer nas uvijek na kraju
čekaš Ti koji vladaš u vijeke vjekova. Amen.
