Kupus (Brassica oleracea) u prošlosti je proslavljen jer su zahvaljujući konzumaciji kiseloga kupusa spašene stotine pomoraca od bolesti skorbuta koja je bila vodeći uzrok umiranja na dugim putovanjima na pučini. Razlog toj ljekovitosti visoka je količina vitamina C u kiselom kupusu koji se u zimskim mjesecima smatra jednim od zaštitnika imuniteta. No njegova ljekovitost daleko je šira, a posebno je poznata upotreba obloga od zgnječenoga lista svježega kupusa u smanjenju upalnih promjena kože i zglobova, kod opekotina i uboda insekata, a u literaturi se često mogu naći savjeti stručnjaka koji takav oblog preporučuju u liječenju prepunjenih i upaljenih dojki u dojilja. Osim toga, svježe iscijeđeni sok kupusa upotrebljava se protiv kašlja, a najpoznatija je njegova primjena za liječenje čira na želudcu, za što su zaslužni brojni sastojci, od kojih je najpoznatiji vitamin U. Taj vitamin dobio je ime po prepoznatom djelovanju u liječenju čira (lat. ulcus).
- Rasol od kiseloga kupusa sadrži bakterije mliječnokiseloga vrenja koje suzbijaju proces truljenja u crijevima, pospješuju probavu, istjeruju toksične tvari iz organizma, a učinkovite su i kod mamurluka.
- Rasol koji služi u svrhu liječenja ne smije sadržavati puno soli pa je potreban oprez u osoba s povišenim tlakom i bolešću bubrega.
- U žlici kiseloga kupusa nalaze se trilijuni probiotika i enzima te antioksidansa sulforafana koji snažno djeluju u prevenciji zloćudnih bolesti.
- Kupus može ometati resorpciju joda pa ga iz toga razloga treba izbjegavati u većoj količini kod bolesti štitne žlijezde (hipotireoza).
- Zbog sadržaja rafinoze koja tijekom fermentacije utječe na razvoj plinova i nadutosti treba ograničiti unos kod upalnih bolesti crijeva.
