Turska osvajanja hrvatskih krajeva u Bosni, Lici i Krbavi primorala su stanovništvo i Crkvu na egzodus u sigurnije krajeve Hrvatske. Papa Klement VII. g. 1525. pozvao je na pomoć za spas prognanih iz tih krajeva. Toma I. Erdődy (Bakač) u posjedu je Jastrebarskoga od g. 1519. te se njegova plemićka obitelj odmah uključila u spas franjevaca. Njegov brat Petar I. (1463. – 1547.) možda je izgradio dominikancima samostan g. 1531. i potvrdio povlastice Jaskancima, koje su dobili od Bele IV. g. 1257. Međutim neki su mišljenja da su samostan podigli žitelji Jaske i Cvetkovića prije dolaska Erdődyja u Jastrebarsko. Petar II. (1504. – 1567.) brinuo se o samostanu, koji su redovnici napustili, ali g. 1572. pred turskom opasnošću. Za vrijeme Petra III. (1560. – 1613.) franjevci useljavaju u dominikanski samostan između g. 1602. i 1608., a uz pomoć obitelji Erdődy (Tome II. Bakača, Mirka I., Aleksandra III. i Jurja III.) s crkvom Uznesenja Blažene Djevice Marije ga nadograđuju, barokiziraju te dovršavaju gradnju. Prvotna dominikanska crkva imala je srednjovjekovni izgled s izduženim svetištem, drvenim korom i tabulatom. Od nje je očuvano svetište s prozorima i dijelovi zidova lađe, koji su u 18. st. povišeni. Samostan je bio odijeljen od crkve, ali je kasnijim dogradnjama i taj dio spojen u jednu cjelinu. Smatra se da je dolazak franjevaca u Jastrebarsko potaknut zavjetom Tome II. i žene mu Marije Ane za hrvatski uspjeh pobjede pod Siskom g. 1593. te njihovim utjecanjem Djevici Mariji zaštitnici bolesnika jer im je sin Žigmund I. bio bolestan.
Franjevci su g. 1982. na 20 godina ustupili samostan i crkvu cistercitima. Od 14. rujna 2008. o njima se ponovno brinu franjevci.
U franjevačkoj crkvi nedjeljne mise su u 7.30, 9.30 i 18 sati. Radnim danima u 7.30, a utorkom i petkom i u 18 sati. Škapularsko je proštenje na blagdan Gospe Karmelske (16. srpnja) ili nedjelju nakon blagdana.
