Dok je nekadašnji glavni trg rimskoga staroga grada Poreča u zimskim mjesecima rjeđe nego u vrhuncu ljetne sezone ispunjen turistima, u porečkoj katedrali vjernici svih dobi okupljeni su na euharistiji, usred povijesne jezgre grada, gdje vjera živi od 3. stoljeća, kada je tzv. Mavrov oratorij nastao preuređenjem privatne kuće sv. Mavra u kojoj su se vjernici okupljali. Obitelj je Crkva i Crkva je obitelj, svima je poručila euharistija, pokazavši da vrijedna Eufrazijeva bazilika pod zaštitom UNESCO-a nije samo meta turista, nego duhovno središte grada.
Kućna crkva sv. Mavra, riba i Bogorodica Carica
Poreč je poznat kao turističko mjesto s velikim brojem noćenja; manje je poznato da lučko naselje na mjestu današnjega grada postoji od prapovijesti. Porečka župa danas pokriva područje s oko 15 tisuća stanovnika, a ljeti taj broj višestruko naraste. »Teško je odrediti broj vjernika u župi jer u ljetnim i zimskim mjesecima znatno poraste, i to posebno zbog gostiju iz Slovenije i hrvatske dijaspore. Župa Poreč obuhvaća grad Poreč s trima crkvama, Musalež i turističko naselje Červar-Porat, koje pokazuje tendenciju rasta. Puno se ispovijeda, ovdje bi trebao još jedan svećenik«, napominje porečki župnik Mladen Pranjić.
Biskupija sa središtem u Poreču postojala je još prije nego što je Milanski edikt 313. odobrio javno ispovijedanje kršćanske vjere, o čemu svjedoči natpis na sarkofagu sv. Mavra, prvoga porečkoga biskupa i mučenika iz 3. stoljeća.
Po tom znamenitom svetcu zaštitniku, čija je krv doslovno bila sjeme kršćanstva u Poreštini, nosi ime i godišnja nagrada Grada Poreča zaslužnim pojedincima – Nagrada sv. Maura. Kršćanstvo je u Poreču bilo razvijeno već u 2. stoljeću. Prva je sakralna građevina izgrađena u 4. stoljeću, a u 5. stoljeću bila je izgrađena prva trobrodna bazilika. U 6. stoljeću današnju je baziliku, posvećenu Marijinu uznesenju, u bizantskom stilu dao izgraditi porečki biskup Eufrazije. Prelijepi podni mozaici, stupovi od prokoneškoga mramora s čipkastim kapitelima čine je jednim od najljepših primjera ranobizantske umjetnosti uopće.
Godine 1974. u nekadašnjoj biskupovoj palači otvorena je Zbirka župe Poreč s brojnim mozaicima iz 4. stoljeća uključujući čuvenu ribu, raspela, kipove, slike i liturgijske predmete. Kao što je upozorio povjesničar umjetnosti Dino Milinović, lik Bogorodice s Djetetom u središtu glavnoga mozaika jedan je od najranijih prikaza Marije Bogorodice kao carice. Dok se u rimskoj bazilici Svete Marije Velike Krist Dijete u sceni poklonstva kraljeva pojavljuje sam na prijestolju, a Marija desno od njega na nižem tronu, u Poreču Bogorodica drži Krista – Utjelovljenu Riječ – u krilu, a nad njima se pojavljuje Božja ruka s vijencem. Porečki je mozaik i jedan od dokaza razvijenoga štovanja Marije u ranom kršćanstvu. Također, Eufrazijana je jedinstvena i po ciboriju – natkrilniku oltara – jedinom poznatom ciboriju koji je ukrašen mozaicima. Legendarni mramorni sarkofag sv. Mavra imao je uzbudljivu sudbinu; izrađen je 1247. da bi pohranio relikvije porečkih biskupa sv. Mavra i sv. Eleuterija, a u 14. stoljeću Genovljani su ga ukrali od Mlečana kao ratni plijen. Tek su 1934. godine relikvije vraćene na oltar. Porečka katedrala jedna je od najbolje očuvanih ranokršćanskih bazilika, ali i podsjetnik da Crkva nije tek građevina, nego živa zajednica.
Ingrid Šahta, članica zbora »Milost«: »Zahvalna sam roditeljima koji su me uveli u Crkvu. Kada djetetu preneseš vjeru, prenio si mu sve«
Mira Vršćak iz Poreča: »Što mi je najljepše u mojoj župi? Božanski časoslov! Uistinu je božanski. Svako jutro prije mise ja sam u crkvi i zajedno s drugima molim jutarnji čas. To je nešto predivno. Što najviše nedostaje? Rad s mladima. Gubimo mlade, a možemo vidjeti kako se to odrazilo u drugim zemljama, Njemačkoj i Švicarskoj primjerice. Mladi ne će možda odmah zaželjeti doći na katehezu, ali organiziranje izleta ili drugih sadržaja koji su im zanimljivi može im pružiti iskustvo da je Crkva dom. Jedne nedjelje, kada su moji unuci bili sa mnom i mojim suprugom na misi, zauzevši cijeli red, jedna mi je starija gospođa prišla poslije mise sa suznim očima. ‘Ovo su sve Vaši? Pa kako Vi uspijete pridobiti unuke da dođu u crkvu?’ Ja stalno molim za njih, odgovorila sam.«
Katedralni župnik Mladen Pranjić: »Ovo je dosta živa župa, ima više molitvenih zajednica. Imamo i nešto što nitko nema – sakralnu baštinu od 6. stoljeća pod UNESCO-ovom zaštitom! Zajednica ‘Prijatelji Božje riječi’ djeluje desetak godina; okupljamo se i družimo s Božjom riječju prema metodi lectio divina. I Nedjelja Božje riječi podsjeća nas koliko je to važno. U Červar-Portu, turističkom mjestu koje raste, slavimo euharistiju na otvorenom, na kojoj bude od 150 do 200 vjernika. Osjeća se potreba za još jednim svećenikom. Htio bih pokrenuti pastoral obitelji, to je danas najpotrebnije. Nažalost, ne stigne se uvijek sve. Najveći mi je izazov što ne mogu uvijek ispuniti sve potrebe župljana. Imamo zbor mladih; potrebna nam je i zajednica mladih – tu bi dobro došao još jedan svećenik ili vjernik laik koji bi se angažirao.«Neokatekumenski put, lectio divina i izazov rada s mladima
Novija povijest župe obilježena je prisutnošću dobrih župnika. Mons. Petar Pahović (1936. – 2013.), od milja zvani »naš Pjero«, bio je župnik 25 godina. Godine 2010. dobio je Nagradu sv. Maura, a o obljetnici njegova preminuća Porečani i danas dolaze pohoditi mu grob. Osobito se isticao pastoralom turista i duhovnim praćenjem zajednica Neokatekumenskoga puta. »On je bio naš svetac«, rekla je o pokojnom župniku Pahoviću dugogodišnja župljanka Mira Vršćak, koja svakodnevno u Eufrazijanu dolazi na misu. Naslijedio ga je Željko Zec, a potom rođeni Porečanin Rikard Lekaj. Od 2015. do 2022. župnik u Poreču bio je današnji zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Za sadašnjega župnika Mladena Pranjića, rodom Zagrepčanina, župljani imaju riječi hvale: »Naš je župnik jako dobar, jako se trudi«, rekla je Irena Aranjoš, župna katehistica i članica župnoga pastoralnoga vijeća.
Od 1986. u Poreču je prisutan Neokatekumenski put; trenutačno je aktivno pet zajednica od tridesetak članova. Neokatekumenskomu putu u Istri dao je poticaj biskup Antun Bogetić otvorivši 1991. u Puli Biskupijsko-misijsko sjemenište »Redemptoris Mater«. Trenutačno u Porečkoj i Pulskoj biskupiji djeluje 15 svećenika formiranih upravo u tom sjemeništu, među kojima je i porečki župnik Pranjić. Irena Aranjoš, vjeroučiteljica i već 43 godine pjevačica u župnom zboru, s radošću je posvjedočila da pomaže u župnoj katehezi prvopričesnika. »Skoro će mi osamdeseta, a još uvijek vodim prvopričesnike. Svakodnevno idem na euharistiju. Pitaju me: ‘Zašto ideš?’- ‘Na susret s Uskrsnulim!’ Ne idem da mi bude lijepo, to ne. Nije najvažniji svećenik ni ljudi, nego Bog. Idem po snagu da bih mogla prihvatiti križ i ljubiti neprijatelje. Ako ne prihvaćaš križ i ne ljubiš neprijatelje, ne možeš reći da si vjernik.«
Kada djetetu preneseš vjeru, prenio si mu sve
U župi je godišnje 80-ak prvopričesnika i isto toliko krizmanika. Svakoga petka u župnom dvoru okuplja se biblijska molitvena zajednica »Prijatelji riječi Božje« koja slijedi molitvenu metodu »lectio divina«. Ta aktivnost okuplja između dvadeset i trideset vjernika. Nedjeljno bogoslužje nije zamislivo bez ženskoga župnoga zbora, a večernju nedjeljnu misu animira zbor mlađih »Milost« koji su 1995. osnovale mlade župljanke Arijana Peteh i Gordana Đurić. Zbor danas ima petnaestak članova, a u njemu svira nagrađivani porečki glazbenik Danijel Damjanović, osnivač rock-grupe »Kultura« i gitarist legendarne grupe »Poklon«. »Radio sam deset godina kao vjeroučitelj u Bujama, a sada se bavim isključivo glazbom. Postava se mijenjala, ali zbor ‘Milost’ traje«, rekao je Damjanović. Na pitanje što (mu) u župi nedostaje rekao je kako je dobro da postoje molitvene zajednice, ali laičkih zajednica i aktivnosti općenito nedostaje, svagdje.
Ingrid Šahta, članica zbora od početka, podijelila je s čitateljima Glasa Koncila svoje iskustvo vjere i pripadnosti župi. »Lijepe su mi starije žene koje pjevaju, one su dio moga djetinjstva. Zahvalna sam roditeljima koji su me uveli u Crkvu. Kada djetetu preneseš vjeru, prenio si mu sve. Bog je uvijek vjeran, iskusila sam to. Kada se predam Bogu, on uvijek učini najbolje, pokaže se da je on u pravu«, rekla je. »Nedostaju susreti s mladima. Na mladima svijet ostaje. Mlade treba privući zajedništvom, pa i pokojim zabavnim sadržajem«, dodala je i napomenula da će jedna od pokretačica zbora »Milost« Arijana Rakitovac uskoro diplomirati teologiju pa se nada da će zajedno, u suradnji sa župnikom, pokrenuti intenzivniji pastoral mladih.
Suživot kršćana i muslimana u multietničkoj sredini
Iako je Poreč ekonomski vrlo razvijen, ljeti nije rijetkost vidjeti »skupljačice boca« – starije žene umirovljenice koje obilaze grad u potrazi za otkupnom ambalažom. Župni Caritas uspješno djeluje u suradnji s Centrom za socijalni rad i Crvenim križem.
Jednom mjesečno prikupljaju se i dijele namirnice, a potrebitima se osigurava i odjeća i obuća te specijalistički pregledi. Korisnici Caritasa uglavnom su umirovljenici, uz nekoliko beskućnika i obitelji u potrebi.
Poreč kao ekonomski razvijena i prosperitetna općina već desetljećima privlači ljude s raznih strana te je danas multietnički i multikonfesionalan grad; osim Hrvata i talijanske manjine, znatna je prisutnost Albanaca i Roma. Albanci podrijetlom s Kosova velikom su većinom katolici, a tradicionalno su filigrani i zlatari. Makedonski su pak Albanci muslimani i bave se slastičarstvom i pekarstvom. Porečki Romi bave se trgovinom i mahom su muslimani. Ingrid Šahta iskreno je ispričala kako je prije demokratskih promjena relativno malo ljudi prakticiralo vjeru redovitom euharistijom, a devedesetih broj praktičnih vjernika katolika porastao je, među ostalim, zahvaljujući doseljavanju izbjeglica iz Slavonije i Bosne.
»Odnosi katolika i muslimana dobri su; redovito si čestitamo blagdane i posjećujemo se. Muslimanska zajednica nema džamije, ali ima molitveni prostor i dobroga imama, a prisutan je i islamski vjeronauk u školi. Rekla bih da više muslimana prakticira vjeru nego prije; oni je prakticiraju konkretnije, djeca čitaju prijevod Kurana. U mojem djetinjstvu tata nam je čitao Bibliju, no sada je to mnogo manje prisutno u obiteljima«, rekla je i zaključila: »Osim rada s mladima, materijalizam je najveći izazov za duhovnost u našoj župi.« Poruka je dugostoljetne župe Poreč: iz krvi mučenika nastaje kršćanska zajednica, vitalna onoliko koliko se sakramentima, molitvom i radom ucjepljuje u Krista.
Katedralna župa Uznesenja Blažene Djevice Marije – Poreč
