Na svetkovinu Krštenja Gospodinova, u nedjelju 7. siječnja, oko 250 vjernika koji su se okupili na »međunarodnoj misi« u zagrebačkoj crkvi svetoga Blaža svjedočilo je neuobičajenu božićnom koncertu. Ljepotom glasa, ali i svjedočanstva koje je dala u razgovoru sa župnikom Sv. Blaža Anđelkom Katanecom dirnula ih je, naime, pobjednica prosinačkoga »Supertalenta«, trinaestogodišnja Chriztel Renae Aceveda – Filipinka s međimurskom adresom.
S bine »Supertalenta« na varaždinski kor
Otpjevavši na Badnjak prošle godine pjesmu »The Prayer« (»Molitva«), Chriztel Renae Aceveda izborila je pobjedu u finalu hrvatskoga izdanja »Supertalenta« zahvaljujući mnogobrojnim pozivima gledatelja. No Filipinka koja je toga dana napunila trinaest godina publiku nije osvojila tek pjevačkim umijećem, nego i pozitivnošću i jednostavnošću. Tako je već dan nakon pobjede na »Supertalentu« na engleskom jeziku otpjevala »Tihu noć« na božićnoj misi u varaždinskoj katedrali. »Jako sam zahvalna na tom blagoslovu. (…) Prvo što smo sljedeći dan učinili bio je odlazak na misu i proslava Božića kao što to obično čini naša obitelj«, rekla je tom prigodom.
Nasljednica tete Lize s drugoga kraja svijeta
I prije natjecanja Chriztel Renae Aceveda istaknula se jezičnom vještinom i literarnim darom, a posebno – ljubavlju prema međimurskoj narodnoj pjesmi. Iako je, pristupivši natjecanju među dvanaest kandidata, na »Supertalentu« pjevala pjesmu Doris Dragović »Ovo je naša krv«, već je na audiciji »zlatnim gumbom« nagrađena njezina izvedba prelijepe, sjetne narodne pjesme »Dej mi, Bože, joči sokolove«. Sudeći prema suptilnim i emotivnim izvedbama, legendarna pjevačica međimurskih narodnih pjesama Teta Liza – koja je tek u starosti stekla slavu – dobila je nasljednicu u skromnoj djevojčici s drugoga kraja svijeta.
U drugoj domovini »pohvatala« i međimurski
Devetogodišnja Chriztel 22. je rujna 2020. napustila sjever Filipina gdje je živjela s majkom, bakom i stričevima. Doletjevši u svoju »drugu domovinu« – kako zove Hrvatsku – u Svetom je Martinu na Muri započela novo poglavlje života s majkom i očuhom, Međimurcem Rajmundom Petermancem. Nakon materinskoga tagaloškoga – jezika na kojem se temelji filipinski standardni jezik – i engleskoga jezika morala je naučiti i hrvatski, što joj je ispočetka bilo teško. I Chriztelina majka tek malo govori hrvatski te s kćeri razgovara isključivo tagaloški. No onda je iznenada »krenulo«: Chriztel je vrlo brzo napredovala u učenju hrvatskoga, engleskim je već solidno vladala, dobro joj je išao i njemački i talijanski, a »pohvatala« je i međimurski dijalekt.
Filipini su joj u srcu, ali navija za Hrvatsku
Taj brzi napredak ne bi bio moguć bez Anđelke Klemenčić, učiteljice hrvatskoga jezika u Osnovnoj školi Sveti Martin na Muri, koju djevojčica redovito spominje sa zahvalnošću. »Uvijek mi je pomagala, svaki dan, učiti nove riječi. I tata mi pomaže. Nakon nekoliko mjeseci mogla sam već izgovarati hrvatske rečenice.« Uz mentorstvo svoje učiteljice Chriztel je napisala i prozni tekst »Domovine« kojim je 2022. osvojila 3. nagradu na 12. susretu hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva »Stjepan Kranjčić«, čija je tema bila domoljublje. »Filipini su mi u srcu, ali volim i navijam za Hrvatsku«, rečenica je kojom završava nagrađeni tekst.
koji je 2022. nagrađen 3. nagradom na 12. natječaju »Dječji Kranjčić«
Sličnosti Filipinaca i Hrvata
Još se više Chriztel istaknula iznimnim pjevačkim talentom: prirodno postavljenim glasom prekrasne zatamnjene boje počela je pjevati i međimurske narodne pjesme koje je silno zavoljela. Osim poznate »popevke« »Vuprem oči«, posebno joj je draga »Dej mi, Bože, joči sokolove«. Na pitanje jesu li hrvatska i filipinska kultura slične djevojčica je odgovorila uspoređivanjem kulinarskih običaja, vjerovanja i vrijednosti. »Na Filipinima jedemo mnogo hrane koja dolazi iz mora, mnogo ribe i mnogo riže. U Hrvatskoj se jede mnogo kruha i krumpira«, rekla je nakon koncerta u Svetom Blažu kroz smijeh. »U vjerovanjima su Filipinci slični Hrvatima, većinom smo katolici, obitelj nam je važna. No svi smo pred Bogom isti, svi možemo živjeti u harmoniji.«
Bogomdani glas i posebna vedrina
Chriztel je ove školske godine, u dobi od trinaest godina, upisala i solopjevanje u varaždinskoj glazbenoj školi, što je godinu dana ranije od dobi u kojoj se učenici najranije upisuju na pjevački smjer. O njezinim sposobnostima i osobnosti porazgovarali smo s njezinom nastavnicom pjevanja Blankom Tkalčić, koja je popratila njezin nastup u crkvi sv. Blaža. »To je bogomdan glas, prirodno postavljen, treba ga samo voditi da ne bi otišao u krivom smjeru. Chriztel još nije mutirala; treba naučiti disati i osvijestiti pjevačku tehniku. Uvijek je dobre volje i nasmijana: kada otvori vrata učionice, kao da je sunce svanulo. Vrlo je muzikalna. Ne znam u kojem će se smjeru razvijati, klasike ili popa, vidjet će se. Rekla bih da je za nju idealan mjuzikl, no to će se tek pokazati«, rekla je ponosna nastavnica.
Međimurske su »popevke« – čežnja
Na pitanje svećenika Kataneca zašto je odabrala baš međimursku narodnu pjesmu za audiciju na »Supertalentu« Chriztel je odgovorila na temelju emocija koje ta glazba budi u njoj. »Međimurske me pjesme podsjećaju na moj dom na Filipinima, moju obitelj koja je daleko, baku i stričeve. Ako imate nekoga tko vam nedostaje, otpjevat ću vam ‘Dej mi, Bože’. Riječi pjesme znače molitvu Bogu za oči sokola kojima bismo došli do nekoga tko nam jako nedostaje«, pojasnila je, dodajući da joj međimurski melos zvuči i tužno i radosno – kako kada. Opisujući iskustvo natjecanja na »Supertalentu«, nije skrivala uzbuđenje. »Bilo je jako zabavno, kao da sanjam, nisam imala osjećaj da se to stvarno događa. Zahvalna sam na potpori majci, ocu i svim ostalim ljudima, a najviše Bogu jer je uvijek uz mene«, rekla je.
»Svi moji darovi dolaze od Boga, a ne od mene«
U razgovoru s Chriztel na kraju »međunarodne mise« u crkvi sv. Blaža župnik Katanec prisjetio se i svjedočanstva vjere koje je djevojčica dala u finalu »Supertalenta«, kada se, grleći roditelje, prekrižila. A njezino najveće nadahnuće u vjeri upravo je njezina majka Carla Renae Petermanec. »Moja me mama uvijek inspirira. Uvijek mi kaže da se pomolim Bogu prije bilo čega; kada nastupam, trebam se pomoliti Bogu i tada ću znati da je on sa mnom. Kako god nastup završio, bit će dobro, znat ću da je sve dio Božjega plana. Svi moji darovi dolaze od Boga, a ne od mene.« Od molitava na hrvatskom jeziku za sada zna moliti Oče naš i Zdravo, Marijo, a na pitanje tko je Bog za nju Chriztel odgovara uz osmijeh: »Bog je moje sve. On je uvijek uza me. On mi je dao darove koje imam. On me podupire, on je snaga i ljubav.«
