U božićnim danima u mnogim se dijelovima ratom pogođene Ukrajine usred hladnoće živi bez struje i bez grijanja, a borbe izazvane ruskim agresorskim ratom baš na Badnjak ulaze u jedanaesti mjesec. Mnogi na istoku Europe ne znaju kako će živjeti ovaj Božić, zasigurno će biti teško, no blizina i solidarnost koju pokazuju mnogi iz cijeloga svijeta nose Ukrajincima poruku da se i u okolnostima rata Bog dolazi roditi.
Iz grada na jugu Ukrajine – Harkiva, koji je postao jedan od simbola stradanja i koji je u predbožićnim danima česta meta zračnih napada, za Glas Koncila javio se harkivsko-zaporiški rimokatolički biskup Pavlo Hončaruk. Često je na prvoj crti, gdje hrabri ukrajinske branitelje, a našim je čitateljima poručio: »Svakomu tko ovo čita želim da mu srce preplavi sveta Božja prisutnost i da ono bude ispunjeno mirom i radošću koji će ojačati vašu vjeru i nadu te izliti praktičnu ljubav ma gdje bili. Neka se Gospodin useli u rođenje tvoga srca i stvori od njega kraljevstvo mira i radosti! Bog te blagoslovio!«
Detaljnije je opisao i kako je tekla ovogodišnja priprava za božićne blagdane koja se događala u vrijeme rata u kojem su svjedočili velikim ljudskim tragedijama. »Još se susrećemo s nepoznatim… jer rat još traje. Prva dva tjedna došašća, koja su našu pozornost usmjerila na drugi dolazak Isusa Krista, potaknula su nas na razmišljanje o tome kako je vječna stvarnost vrlo blizu i da o svakom od nas ovisi s kim i kako ćemo je doživjeti. Naš život na ovoj zemlji vrlo je krhak iako nas prati osjećaj da je dugovječan. Iluzija stabilnosti, sigurnosti i pravde vrlo je izražena na ovoj zemlji«, napisao je biskup Harkiva Hončaruk.
Drugi dio došašća, nastavlja dalje biskup Hončaruk, potiče nas da se pripremimo za proslavu rođenja Kristova i da samima sebi postavimo pitanje što bi se dogodilo da Isus Krist nije došao one betlehemske noći. Ponudio je odmah i odgovor: »Pokušali bismo tada svoju nadu graditi isključivo na ljudskim promišljanjima i pretpostavkama, prozračnim poput dima. Kakvo užasno postojanje bez Boga – Ljubavi! Rat pokazuje za što je sposobna osoba koja je odbacila Boga. Njezino ponašanje govori o strašnoj, dubokoj i živoj unutarnjoj praznini, vakuumu koji čovjeka izobličuje i razara iznutra. Kako je užasan ljudski svijet bez Boga! Njegov dolazak, stoga, ne samo da ispunjava i zasićuje ljudsku dušu, dajući joj ljudske obrise i ljudsko lice, nego također daje smisao tako važnim, prirodnim objavama ljudske osobnosti kao što su ljubav, dobrota, milosrđe, pravednost… Kad ne bi imalo smisla, upitajmo se kakav bi svijet bez toga bio?«
