Završetak božićnoga vremena povezan je s Ivanom Krstiteljem. On citira proroka Izaiju i njegove riječi o pripravljanju puta za Gospodina. Prorok Izaija traži dobar početak priprave uz riječi: »Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje.« Ne zaziva prorok Izaija ništa agresivno. On želi pomirenje koje će započeti iz srca.
Prorok Izaija spominje podvikivanje. Kaže: »Podvikujte srcu Jeruzalema.« Zanimljivo, nije tražio da se Jeruzalemu išta snažno zapovijeda. S druge strane ističe jeruzalemsku krivicu za grijehe, a opet ne pokazuje nikakvu Božju osvetu. Samo ističe blago podvikivanje. Što je uopće podvikivanje? To je lagano podignut glas, ne preveć da je agresivan, a ni premalo da je neodlučan. Snažan glas uz mjeru osjećaja, glas koji više bodri nego što prijeti, zvuk koji pokazuje brižnost za osobu bez želje za kažnjavanjem. Prorok želi najbolje za Jeruzalem isto poput Ivana Krstitelja koji na nedjelju Krštenja Gospodnjega želi najbolje za sve koji ulaze u vodu Jordana.
Bog po riječima proroka Izaije pruža ruku, daje oprost, ukida ropstvo. I sve to čini glasom koji podvikuje. Snažne li Gospodnje geste! Bog podvikuje čovjeku, zaziva srce Jeruzalema, želi ući u središte svakoga ljudskoga bića. Svako će ropstvo biti dokončano i krivnja će se ukinuti. Samo će Bog ostati. I kao što je Bog pružio ruku prema čovjeku da ga oslobodi krivnje, sada u vodama Jordana, Ivan Krstitelj pruža svoju drhtavu ruku prema svakomu čovjeku podvikujući mu neka uđe u brzu rijeku.
Neke će podvikivanje proroka uplašiti. Ne će imati snage prihvatiti Božji poziv koji pere krivice. Nekada čovjek kao da nije spreman prihvatiti oprost jer zna da opraštanje traži korak naprijed u kojem se ne može više stajati na mjestu. Takvo je i podvikivanje proroka Izaije. Ono čovjeka ne ostavlja ravnodušnim. Poziva ga da učini korak, neka iziđe iz svojega ugođaja i zakorači u Krstiteljevu vodu Jordana. Blagdan Krštenja Gospodnjega trenutak je odluke koja mijenja ljudske smjerove. Može li se okrenuti nova stranica? Može li se zakoračiti u novost? Je li proročko podvikivanje nešto više od običnoga poziva? Zašto se Bog toliko zauzima za ljude? Pitanja su bezbrojna, ali odlučujući korak ostaje. Kraj božićnoga vremena postaje vrijeme da čovjek započne živjeti u novosti.
Riječi proroka Izaije tumači Ivan Zlatousti u govorima O kajanju i dobročinstvu: »Bog ne čeka da prođe vrijeme nakon pokajanja. Izrekao si svoj grijeh, opravdan si. Pokajao si se, ukazano ti je milosrđe. Vrijeme ne opravdava, nego način na koji se pojedinac kaje, briše grijeh. Netko može dugo čekati i ne dobiti spasenje, a drugi, koji se iskreno ispovjedi, biva lišen grijeha u kratkom vremenu.«
Događaj Isusova krštenja jest trenutak kada svaki kršćanin može zakoračiti u brzu rijeku Jordana. Potreban je samo jedan korak. Malena promjena života nakon koje više ne će biti potrebe za povratkom na staro. Onaj tko odgovori na proročko podvikivanje, taj će pokrenuti svoj korak prema naprijed. Po krštenju se nudi oprost. Po uranjanju u vodu Jordana Krstitelj je ljudima pokazao Božje milosrđe.
Današnji je blagdan snažan govor samoga Boga. Isus je na Krstiteljev poziv ušao u rijeku Jordana i javno se pokazao svijetu kao Božji Sin. Nije ostao zatvoren u svojoj obitelji niti je bio izgubljen u pustinji. Spremno naglašava početak svojega javnoga djelovanja. I tako isto poziva kršćane po podvikivanjima proroka. Kršćanin je spreman poslušati taj govor. Uputit će se u vode Jordana, u život koji ne stoji na mjestu, nego brzo teče poput rijeke Jordana, u stvarnost koja svakodnevno traži nove odluke. Pronalazi u rijeci života dovoljno prostora za praštanje, u njezinoj brzini vidi poticaj na djelovanje koje se ne odgađa, u riječnoj bistrini upoznaje Boga koji nepatvoreno govori čovjeku. Proročko podvikivanje nije prijetnja, nego je poput poziva zabrinutoga roditelja za svoje dijete: prepuno je snažnih osjećaja brižnosti. Bog prašta i želi da se kršćanin pokrene, želi ga vidjeti u vodama Jordana, želi ga spremnoga neka izraste iz božićnoga vremena koje završava.
Gospodine, kraj božićnoga vremena jest početak novosti u koju se hrabro iskorači: treba nam odlučnosti, voda našega života hladnija je od vode Jordana, pa budi Ti onaj koji će nas smiriti te po riječima svetih osoba podvikuj nam da se usmjerimo prema Tebi koji si s nama u vijeke vjekova. Amen.
