Razrješenje s dužnosti ministra gospodarstva u Vladi Republike Hrvatske, a samim time i posebnoga ministrova savjetnika, i to samo nekoliko sati nakon objave sumnji da se pogodovalo financiranju oglašavanja proračunskim novcem na jednoj privatnoj televiziji, dalo je naslutiti da se u energetskom sektoru Republike Hrvatske događaju možda i teže koruptivne radnje nego što se misli. O novim bi se razrješenjima moglo govoriti s nekoliko aspekata, npr. komunikacijskoga, etičkoga i kaznenoga, ali problem bi mogao biti daleko dublji i ozbiljniji.
Razmjeri afere donekle su zamagljeni jer je ispoštovano načelo kriznoga komuniciranja koje kaže da su nakon izbijanja krize najvažnija prva 24 sata. Ozbiljna se kriza dogodila upravo u Vladi Republike Hrvatske, to jest u Ministarstvu gospodarstva jer su se pojavile snimke razgovora posebnoga ministrova savjetnika s novinarom, iz kojega proizlazi da je u džepove pojedinaca trebala sjesti polovica iznosa namijenjena za oglašavanje, i to samo za posao na jednoj manjoj televizijskoj postaji. To što su nakon medijskih objava ekspresno smijenjeni ministar i njegov posebni savjetnik komunikacijski je manevar kojim se daje dojam da problema više nema jer ti ljudi s Vladom više nemaju ništa.
Ta je »amputacija« dužnosnika kupila, dakle, nešto vremena. Ipak, upravo u domeni komunikacije ostalo je nejasno kako su snimke i poruke dospjele u javnost i tko ih je zapravo plasirao, i zašto baš sada. Dakle, jasno je komunicirana posljedica mogućega nepoštenoga ponašanja, no ne i svi uzroci.
Etički gledano, posebnomu se savjetniku u ministarstvu zamjerilo i navodno odavanje informacija novinarima, koje su oni pak prosljeđivali oporbenim strankama. Time je u slučaju sumnje u nečasno djelovanje posebnoga savjetnika pokazana nelojalnost prema Vladi Republike Hrvatske kao poslodavcu – što nije etično. Ministru se pak kao krimen stavio ozbiljan manjak profesionalnosti, jer loše je odabrao posebnoga savjetnika. No u isticanju povrjede lojalnosti i profesionalnosti izostao je odgovor na važna pitanja. Što je istina od onoga što je dosad preko sporne komunikacije curilo iz ministarstva? Na koji se način mogućim ranijim malverzacijama cijenama energenata utjecalo na živote građana, proračuna i cjelokupnoga gospodarstva?
Najavio je predsjednik Vlade na konferenciji za novinare da će se u koštac s problemom morati uloviti niz institucija zaduženih za istraživanje kriminalnih radnja. Dokažu li se optužbe iznesene u medijima, to će postati ozbiljno pitanje kaznene odgovornosti koja bi se mogla proširiti i na neke druge dužnosnike. Čak bi, u odnosu na moguće razmjere krize, moglo biti manje važno kako će se vlasti sada postaviti prema svim dosadašnjim ugovorima o oglašavanju u drugim medijima i kako će izgledati procedura provjeravanja transparentnosti toga segmenta poslovanja.
Naime, ako je netko nevjeran u malome, to daje naslutiti da je još i više nevjeran u velikim poslovima – jer cijena oglašavanja u energetici s obzirom na novac koji se u tom sektoru vrti prispodobiva je kikirikiju.
U inkriminirajućim snimkama i porukama spominjali su se Jadranski naftovod (JANAF), »Fond za nuklearnu energiju«, Hrvatske vode, »Fond za okoliš«, Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG), Hrvatska elektroprivreda i Ina. Dakle, svi oni kruže oko hrvatskoga energetskoga sektora. Ako se dokaže da se u ikojem smislu preko tih tvrtki pogoduje korupciji, ugrožena je i nacionalna energetska sigurnost. Toj bojazni pridonosi upravo to da su, čak i bez potvrde dokaza za nečasno djelovanje, smijenjeni i ministar i njegov posebni savjetnik. Oni su dakle izgubili povjerenje Vlade, a sada će mjerodavno ministarstvo, Vlada i energetske ustanove trebati vratiti povjerenje javnosti. To nije samo stvar političkoga nadmetanja između vlasti i oporbe. To je pitanje nacionalne sigurnosti.
